Vladimir Lončarević rođen je 26. srpnja 1960. u Zagrebu, gdje je 1985. završio studij kroatistike na Filozofskom fakultetu te magistrirao 2002, a doktorirao je 2004. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Radio je kao lektor, novinar, urednik, državni službenik, a od 1999. radi u Uredu Predsjednika Republike kao pomoćnik savjetnika za unutarnju politiku. Godine 2009. stekao je znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, a 2011. izabran je u nastavno zvanje docenta. Honorarno predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Objavio je knjige: Oslobađanje povijesti (eseji, 1997), Luči Ljubomira Marakovića(znanstvena monografija, 2003), Književnost i Hrvatski katolički pokret (znanstvena monografija, 2005); priredio antologije Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana (2007) i Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu (s B. Petračem i N. Videk; 2009) teKrižni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. st. (2010). Osim znanstvenih i stručnih članaka i studija u zbornicima, stručnim publikacijama, znanstvenim i književnim časopisima, objavio je oko tisuću raznih članaka u različitim listovima, novinama, revijama i časopisima, priredio i (su)uredio više knjižnih izdanja i zbornika, recenzirao je više znanstvenih radova i udžbenika za srednju i osnovnu školu, održao je niz javnih predavanja i tribina o raznim temama te nastupio na više znanstvenih simpozija. Urednik je biblioteke „Hrvatska katolička baština XX. st.“ (izdanje Glasa Koncila) i predsjednik žirija „Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva Stjepan Kranjčić“. Bio je glavni urednik lista „MI“ 1992-1997. i priloga „Zbor“ (1991-1999) te predsjednik Hrvatskog katoličkog zbora MI 2003-2007. Član je Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Oženjen je otac četvero djece. Živi u Zagrebu.