Muškarac i žena – sloboda u jednakosti i različitosti
Posljednji susret završenih studenata Sustavnog studija duhovnosti u akademskoj godini 2011./2012. održan je 5. svibnja. 2012. Prvi dio susreta – meditaciju pripremila je i vodila dipl. oec. Tajana Šrkljak. Tajana je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i radi kao računovođa. Apsolventica je SSD-a. Karmelićanin dr. sc. Dario Tokić, docent, zaposlen na Katedri Svetoga pisma Novog zavjeta Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i nositelj četiri kolegija na SSD-u, održao je predavanje: “Muškarac i žena – sloboda u jednakosti i različitosti”.
Nakon motivacijskog dijela predavanja, kojim nas je predavač uveo u temu, o. Dario polazi od pitanja: Postoje li razlike između muškarca i žene? U “darvinističkom” pristupu naglašavaju se razlike i dominacija muškarca nad ženom, tj. “jačeg nad slabijim”.Egalitaristički način gledanja izjednačava muškarca i ženu, negirajući dominaciju jačeg ali, negira i razlike koje postoje. Pristalice trećeg, suradničkog gledišta promatraju čovjeka, ne kao neku zasebnu jedinku koja ili dominira ili je ravnopravna s drugim, nego kao dio zajedništva; priznaju razlike, poštuju ih i naglašavaju komplementarnost (“biti s”) i reciprocitet (“biti za“); uloge muškarca i žene podijeljene su ali nisu fiksne, već su u službi zajedničkog uspjeha.
Na pitanje: Odakle spolne razlike? predavač, tijekom izlaganja, odgovara, navodeći tri osnove: biološku, društvenu (socijalizacija, odgoj) i spolne uloge (uz uloge muškarca i žene vežu se određene norme i pravila, tj. očekivana ponašanja i poslovi).
Za kršćanina su postojeće spolne razlike naravni temelj, dar na kojem osoba gradi svoj identitet u nadopunjavanju i reciprocitetu. Muškarac i žena stvoreni su različiti ali imaju isto poslanje – vladati i upravljati svim stvorenim, u uzajamnosti, s otvorenošću novom životu. Stvaranje novog života, po kojem čovjek ima dostojanstvo i po čemu je sličan Bogu, moguće je zahvaljujući toj različitosti. Problem nastaje kad se postavi pitanje moći, koje uništava povjerenje prema Bogu, prema čovjeku i prema svemu stvorenome. Isus vraća izgubljeno povjerenje. On izjednačava osobe po vrijednosti. Prema kršćanskom učenju razlike nisu kriterij vrjednovanja. One su kriterij za djelovanje i prilika za obogaćenje. Vrijednost ljudske osobe nije utemeljena na komparativnoj prednosti, već u tome što je stvoren na sliku Božju, u njegovoj sličnosti s Isusom koji je savršena slika Božja. Imamo li povjerenje u Isusa, On će nam pomoći vratiti i učvrstiti i povjerenje u druge ljude. Isus je došao k nama da služi, a ne da bude služen. Njegovo povjerenje u Oca bilo je potpuno i upravo iz tog povjerenja, On i nama daruje povjerenje.
Nije dobro praviti se da razlika nema, nego poštivati ih i učiti kako dobro živjeti s tim razlikama.
O. Dario je izlaganje završio najboljim vodičem kroz muško-ženske različitosti: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje“. (1 Kor 13, 4-8)
Snježana Foršek