Poštovane studentice i studenti,

Ovogodišnji tradicionalni Studijsko-kulturalni dan Sustavnog studija duhovnosti (SSD) održan je 1. svibnja na otoku Krku, u pratnji o. Darija Tokića, o. Franje Podgoreleca i prof. Stipe Kutleše. Bolje upoznati i doživjeti karmelsku duhovnost putovanjem na ovaj otok bio je više nego dovoljan poticaj da se pedesetak nas – završenih, sadašnjih i budućih studenata –  srdačno odazove na ovaj poziv i potpuno stavi na raspolaganje našim pratiteljima. Kakve li naše sreće što su odabrali baš otok Krk?! Imati priliku zajednički otkrivati i uroniti u Božje otajstvo na tako prekrasnom mjestu, činilo nam se nečim što nismo mogli propustiti. Ipak, osim činjenice da idemo na najveći hrvatski otok provesti vrijeme u karmelskom samostanu, u molitvi i meditaciji, druga bogatstva koja su nam se spremala otkriti, nisu nam bila toliko poznata. Malo tko od nas je zapravo bio dobro upoznat s bogatim duhovnim plodovima ovoga otoka, toliko velikim da se procjenjuje da je u srednjem vijeku samo u gradu Krku i njegovoj bližoj okolici bilo preko 30 samostana! Da su redovnici i redovnice pritom također birali jedno iznimno lijepo mjesto, koje svojim raznovrsnim krajolikom pruža idealan teren za različite duhovne vježbe – ni to baš nismo znali, jer je nekima od nas ovo bio prvi posjet otoku.

Tako smo se na ovaj prvi svibanjski, marijanski dan i spomendan  sv. Josipa Radnika ranom zorom uputili prema Krku, oboružani dobrim raspoloženjem i otvorena srca. Kako ne bismo, hrleći ususret ljepoti koja nas je očekivala, prebrzo zaboravili na duhovna bogatstva zagrebačkoga kraja, pobrinuo se otac Dario koji nam je, već po izlasku iz grada, svraćao pozornost na crkve i samostane u okolici Zagreba, ukratko objašnjavajući karizmu i poslanje pojedinih redovničkih zajednica u današnjem vremenu. Potom je uslijedila zajednička Jutarnja molitva, u kojoj smo na poseban način zahvalili Bogu na sv. Josipu i njegovoj vjernoj službi Isusu i Mariji, te molili da, po uzoru na njega, i mi možemo izvršiti zadaću koju nam On nalaže.

Nakon molitve, zaronili smo još dublje i upoznali temeljni dokument karmelske duhovnosti – Pravilo Karmelskoga reda, kojeg je u 13. st. dao sv. Albert, jeruzalemski patrijarh. Prožeto mnogim izravnim i neizravnim navodima iz Svetoga pisma, ovo kratko Pravilo daje upute za život zajednice prvih otaca karmelićana, koji su se okupljali kraj Izvora na samoj gori Karmelu. Danas, 800 godina kasnije, to isto Pravilo nasljeduju deseci tisuća ljudi u karmelskim  zajednicama. Unatoč njegovoj sažetosti (napisano je na samo 4 stranice), Pravilo oslikava temeljne karakteristike karmelske duhovnosti: nasljedovanje Krista, služenje drugima, molitvu i kontemplaciju. Upravo su ove posljednje dvije, glavne značajke koje čine karmelićane posebno važnima u Božjem kraljevstvu. Oni pomažu  „otkrivati Božju prisutnost u našim životima, Boga u duši“.

Ubrzo smo stigli u grad Krk, gdje su nas u samostanu  i Duhovnom centru Gospe Karmelske srdačno dočekala braća koja žive ondje. Nakon kratkog obilaska Duhovnog centra, u novouređenoj samostanskoj kapelici pozdravili smo Kraljicu Karmela zajedničkom molitvom i pjesmom Salve Regina te nastavili put prema zidinama biskupskog sjedišta, uz stručno vodstvo oca Ervina Ukušića, voditelja Duhovnog centra.

Svetu misu slavili smo u katedrali Uznesenja Marijina. Predslavitelj o. Ivan Podgorelec u  propovijedi  je, primjerom sv. Josipa, naglasio važnost prihvaćanja, pokoravanja i služenja Božjoj volji, kao uvjet sudjelovanja u Njegovom planu. „Da bi se to ostvarilo, osoba mora vjerovati, a da bi vjerovala mora to i željeti (sv. Augustin). Sv. Josip je voljom vjerovao i vršio ono što je Bog od njega tražio.“

Poslije svete mise, razgledali smo lijepu katedralnu zbirku umjetnina te grob dr. Antuna Mahnića, poznatog krčkog biskupa, za kojeg je prošle godine pokrenut postupak za proglašenje blaženim i svetim. Zatim smo se uputili natrag prema samostanu, na zajednički ručak. Putem smo se zaustavili u malenoj karmelskoj kapelici u središtu grada i preporučili Blaženoj Djevici molitvom i pjesmom. Nakon radosnog zajedničkog ručka s braćom karmelićanima, imali smo priliku provesti slobodno vrijeme u šetnji, druženju i osobnoj meditaciji. Potom smo morali krenuti dalje. Pozdravili smo se s braćom, u nadi da ćemo ih opet uskoro vidjeti, i krenuli u smjeru Baške, posjetiti mjesto na kojem je pronađena znamenita Bašćanska ploča. Putem smo se zaustavili u jedinstvenoj starohrvatskoj crkvi sv. Dunata iz 12. stoljeća. U Jurandvoru pokraj Baške, gdje je pronađena Bašćanska ploča, pogledali smo kratak film o povijesti pronalaska „ovog dragog kamena hrvatskog jezika“ i razgledali opatiju sv. Lucije. U obje crkve zaintrigirala nas je umješnost kršćanskih graditelja. Naime, i jedna i druga su građene na takav način da, na blagdane svetaca kojima su posvećene (sv. Dunat i sv. Lucija), jutarnje sunčevo svjetlo obasjava točno određene dijelove unutrašnjosti crkve. Tako je u opatiji sv. Lucije jutarnje sunce 13. prosinca zasjalo na tri mjesta: na oltaru, oltarnoj pregradi i početnim slovima današnje Bašćanske ploče, pružajući tako snažnu duhovnu poruku.

Nakon Jurandvora, uputili smo se u šetnju velikom plažom u Baški, gdje je svatko imao priliku provesti vrijeme u molitvi i osobnoj meditaciji. U međuvremenu smo saznali da, prema najnovijim načinima mjerenja, Krk više nije najveći hrvatski otok. Ipak, u nama svima on je, kroz cijeli ovaj dan, postao mnogo veći, a takva su bila i naša srca – puna i zahvalna. Dan smo zaključili moleći otajstva svjetla svete Krunice, dok su nam se pred očima još uvijek pružale slike jutarnjeg svjetla koje vjerno, svake godine, stoljećima obasjava unutrašnjost tih crkava – kao što Krist obasjava naša srca.

Matina Ćaran