„Duša sama, bez iskusnog učitelja, slična je užarenom, ali osamljenom ugljenu: mjesto da se jače užari, on se ohlađuje.“ – Ivan od Križa

Ugodna toplina sunčanog dana, dobro društvo, uspješna akademska godina i nezaobilazni mirisi proslavnog roštilja pomogli su – u subotu 8. lipnja 2024. – uprizoriti dirljiv zaključak studentskog vremena polaznika Sustavnog studija duhovnosti i Teologije posvećenog života.

Primus(i) inter pares stručno-profesorskog kadra, predstojnik SSD-a prof. Franjo Podgorelec, te njegov važnosni pandan predstojnik TPŽ-a, prof. Jure Zečević pozdravili su okupljene studente koji i osamnaest godina nakon osnutka SSD-a i jedanaest godina nakon osnutka TPŽ-a redovito dolaze u Remete pokazujući neugasiv interes za istraživanjem duhovnoga. Sama činjenica da ih se kroz to vrijeme skupilo oko pet stotina na jednom i oko tri stotine na drugom studiju mnogo svjedoči o njima, a još više o samim vremenima u kojim živimo. Kada je oko nas suhoća, uistinu nije teško vidjeti zašto toliki žele „na vrutke tihane“.

U generaciji 2023./2024. SSD je pohađalo 45 studenata od kojih 40 cjeloviti program i 5 parcijalni; 9 je redovnica, 2 kandidatice i 32 laika. Na TPŽ-u bilo je 25 polaznika: 17 je upisalo cjeloviti a 8 parcijalni studij; 13 je redovnica i redovnika, jedna kandidatica, 4 člana svjetovnog reda i 7 laika. Danas je promovirano 5 novih diplomanata Sustavnog studija duhovnosti: Martina Čuljak, Ivana Josipović, Ivan Samaržija, Luca Sičaja i Luka Strmotić Kuhar i 5 diplomanata Teologije posvećenog života: s. Marta (Ana) Turi, s. Rita (Anela) Oborović, Tatjana Jurišić, Višnja Mesarić i Franjo Ivanagić.

Desetero vrijednih studenata pozvali su i svoja rodbinska/prijateljska pojačanja kao svjedoke i suslavitelje radosnog pozdrava učeničkim klupama pri čemu im atmosferski osobito pridonose profesor Stipe Kutleša i profesorica Silvija Migles u čijim se živopisnim rasporedima pronašlo ponešto trenutaka za ovakav veseli događaj. Drago nam je da jesu. Rado smo ih dočekali.

Osmijesi, pozdravi i čestitke pojačani su blagonosnim tonovima vještih glasova naših Katarine Rončević i s. Ane Terezije Vuradin bez čijeg revnog sudjelovanja u svakom trenutku potrebitom nezamjenjivosti glazbenog – od mise do fešte – ovaj studij ne bi imao tako ugodan pečat muzikalnog.

Sestra Marta (Ana) Turi je kao predstavnica studenata TPŽ-a, uz Ivana Samaržiju koji jednaku ulogu obnaša pri SSD-u, zahvale sviju uputila prvenstveno Bogu, a zatim i okupljenom mnoštvu. Ivan Samaržija poslužio se motivom slike kako bi, također, od Boga do studenata, pronašao lijepu riječ za svakoga. Ostalo je da Katarina Rončević u ime generacije održi dojmljiv govor čije poticaje na življenje proučavanog i stečenog na studiju svi trebamo upamtiti.

Od deset diplomanata osmero ih se našlo školski postrojeno nasuprot profesorskog vodstva, nezaobilazne tajnice Snježane Foršek (bez koje nitko od njih vjerojatno ne bi došao do diplome – a vašem je autoru nekoliko puta pronašla izgubljeni indeks!) iščekivao je tamnoplavi, valjkasti tuljac u kojem imenom ukrašena potvrda uspjeha nosi poruku sretnog svršetka. Ili?

Apsolutni akademski „grand slam“ Teologije posvećenog života, što će reći ujedno najbolji prosjek, najbolji završni rad i samu diplomu postigla je s. Marta (Ana) Turi čiji je rad na temu „Kršćanski odnos prema razmatranju o smrti u Dobrotoljublju“ (ili „Filiokaliji“) zavrijedio posebne pohvale mentora, prof. Zečevića, obzirom na ozbiljnost razmatranja složene duhovne teme kroz prizmu pregleda glasovitog vrela duhovnosti.

Na Sustavnom studiju duhovnosti najbolji prosjek ocjena u svojem studentskom angažmanu postigla je Martina Čuljak čijem marljivom pristupu nije lako pronaći konkurenciju. Za najbolji studentski rad odabran je onaj Luke Strmotića Kuhara pod naslovom „Anima Ecclesiastica: Promišljanje elementarnosti duhovnog zajedništva Crkve“ napisan uz mentoriranje profesora Jakova Mamića koji napisane poglede na evanđeoski duh pronalazi originalnima i vrijednim priznanja.

Dakako mirisi roštilja vjerojatno su i kod ptica razvile gladno nepce pa smo tako kolektivno pošli provjeriti što to Ivan Samaržija, Marko Celinić i Mario Cerovac satima spremaju nad žarom u zelenilu remetske idile. Zadovoljno prijavljujemo – majstori su vatre i mesa što su studenti posebno pozdravili vrijedno se žrtvujući isprobavanju baš svakog specijaliteta. Kako i pristaje primjernom vodstvu, profesori učiniše isto! Misija izvršena, gozba za osjetila. I ne brinite, sve što smo spomenuli naš vjerni Marko Gluhak precizno je ovjekovječio profesionalnim baratanjem fotografske artiljerije!

Kao student SSD-a moram se i jednom osobnom notom osvrnuti  na protekle dvije godine koje u mom srcu zauzimaju osobito mjesto nježnog ispunjena ljudske zahvalnosti. Došao sam u trenutku velikog propitkivanja vlastitih mogućnosti, kapaciteta i spremnosti na redovitost učeničkog podviga. Došao sam probati da vidim hoću li nastaviti, a ostaje žal što je moralo završiti.

U ocu Franji imali smo primjer mirne brižnosti pa se i sama njegova prisutnost u hodnicima, kapelici, predavaonicama i dvorištu Duhovnog centra osjetila kao smirujući dašak ispravno donesene odluke. Dobro je što smo bili ovdje, jer ovdje je dobro biti.

Tajnica Snježana ima svoj udio u svakoj mojoj rečenici svakog pojedinog rada. Uputila me što trebam, kada trebam, kako i koliko. Bila je tu za svako glupo pitanje (postoje takva, provjerite slobodno) i pravovremeno ponudila riječi podrške. Dok sam ja držao virtualno pero pišući svoje studentske retke, ona je držala moju glavu mirnom i rasterećenom. To nema cijenu. Samo golemu vrijednost.

Ostajem ispunjen osjećajem golemog duhovnog duga. Dobio sam iskustva i znanja o kojima nisam sanjao, poznanstva koja ostaju zauvijek i vrijeme urezano u dušu kao sjećanje na ljupkost Kraljevstva među nama. Taj dug nije težak niti sraman. Učinio me poniznijim sudarivši me sa stvarnom slikom Crkve koju je i Ratzinger izvrsno obrubio tvrdnjom da nema ja bez mi. Svakome sam tamo dužan i ne mogu biti sretniji radi toga. Jer lagan je to jaram.

Oprostili smo se uz opipljivu krhkost emocije na čistac izvedene taktovima Domjanićeve poezije koju nema smisla pokušati nadmašiti. Mogu samo, u ime sviju, ponoviti:

Kaj morem ti neg reć:
Od vsega srca Fala!

Luka Strmotić Kuhar