U petak 1. i u subotu 2. lipnja 2018. godine, polaznici „Sustavnog studija duhovnosti“  u Remetama imali su svoj zadnji radni vikend u ovoj akademskoj godini (2017./2018.), a nama, meni, studentima 2. godine ujedno i posljednje predavanje na ovom studiju.

Kako li je samo tako brzo prošlo – dvije godine – kao da smo se jučer upisivali, čekali da počne prvo predavanje, a sada već došli do završnog predavanja iz kolegija „Duhovna poruka apostola Pavla“, koje je održao profesor Dario Tokić. Ali, ovo završno predavanje zaista nam je dalo sveobuhvatnu poruku za naš daljnji duhovni hod. Pavao je bio prvi veliki misionar u kršćanstvu i njegove poruke doprle su ne samo do Židova, nego i do drugih naroda. Njemu je bilo jako važno da se Isus Krist prepozna kao Spasitelj svih ljudi i da se živi u Kristu. Važna Pavlova tema je opravdanje po vjeri: „Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati“ (Gal 2,16). Bog će nas na temelju naše vjere spasiti, zato se trebamo koncentrirati na Boga koji čini nešto za nas. Ako je opravdanje po Zakonu, onda je Isus Krist uzalud  umro. Zakon upućuje što valja ili ne valja. Do dolaska Isusa Krista bilo je važno koliko je netko izvršio po Zakonu, ali Isus Krist je donio novost – novu ekonomiju spasenja:  bitna je VJERA. Mi kršćani moramo shvatiti da je Isus za nas prolio krv i poštovati ono do čega mu je stalo, a ne izvršavati Njegovu volju iz straha da će nas kazniti. Kršćani su sveti, zato što pripadaju Bogu, a ne zato što su bez mane. Temeljni identitet kršćanina je da je svet, a to znači da je Božji. Isus je donio revoluciju – promjenu ljudskog srca. Svaki čovjek može se opredijeliti za ljubav. U pismu Filemonu, Pavao je istaknuo kako je za ljubav normalno da se čovjek ponizuje za onoga koga ljubi te da čovjek djeluje tj. izvršava sve slobodnom voljom – koja je  znak njegove ljubavi i vjere. Pavao ne traži socijalnu preobrazbu, nego preobrazbu naših odnosa. Bitni su međuljudski odnosi. Odnosi su jako važni – to je bit našega života. Čovjek se uvijek može opredijeliti za drugačiji pristup ljudima. Mi smo bića odnosa i za odnos smo stvoreni. Nije važno što su ljudi, nego je važno kako postupamo prema ljudima. To nas je Isus došao podučiti. Došao nas je podučiti da naše srce treba poštovati drugu osobu – da trebamo imati srce za čovjeka, prihvaćati čovjeka, kao brata ljubavi. Pavao nam u poslanici Efežanima daje slijedeće konkretne upute:

1.)  „Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi“ (Ef 4,1-2). Budi ono što jesi i što si! To je naš poziv i tako se trebamo ponašati, ako želimo da se naš poziv i ostvari.

2.)  „Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove“ (Ef 4,17). Kad si kršćanin, ne živi kao poganin, pa ne govori „svi tako rade“. Nije mjerilo kako drugi žive, nego na što me Bog poziva. Kršćani su osobe „s vlastitom kralježnicom“.

3.)  „Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena  i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris“ (Ef 5,1-2). Naše je mjerilo: biti nasljedovatelji Božji, jer smo stvoreni na Njegovu sliku. Naše bogoslužje je naš moral i Bog želi da ga se tako štuje. Treba odgovarati Božjim očekivanjima – živjeti tako da Bog bude ponosan na nas.

4.)  „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“ (Ef 5,21). Bog nam je dao svu svoju ljubav i mnoge darove, a naše je da nasljedujemo Krista. Ne gurati naprijed samo svoju volju, nego biti podložan. Ako svatko tjera svoju volju, nastaje kaos/nered. Nijedan red ne može funkcionirati bez podložnosti, već sve stvari moraju biti na svojem mjestu. Treba znati prihvatiti i podložiti se, zato što želimo zajedno raditi na onome što Bog od nas traži. Naš zajednički projekt je Isus Krist. Gdje god da jesi, možeš učiniti nešto dobro, nešto Božje. Ako si kršćanin, budi ono što Bog od tebe traži, nemoj biti poganin! Uvijek imaš izbora – izbori nisu uvijek lagani, ali „BUDI ČESTIT I BOŽJI!“. Živimo svoj kršćanski poziv i neka se vidi Bog u našem životu! Bog će te pitati kako si postupio prema svojem bližnjem. Naš odnos prema drugima nije uvjetovan ponašanjem drugih prema nama, već Božjom voljom. Temelj za naše spasenje je ono što je Bog učinio za nas. Taj dar prihvaćamo vjerom, a djela pokazuju da li je naša vjera autentična. Pavao je donio poticaj za novu ekonomiju spasenja i objasnio novost koju je donio Isus Krist.

Ljepše riječi za kraj akademske godine nismo mogli čuti, te će zasigurno ostati u našim srcima, kako bismo i mi drugima mogli davati poticaje i širiti Radosnu vijest za najljepši Božji dar – izrastanje u ljubavi. Nakon završnog predavanja imali u kapelici Te Deum – sv. Misu kojom smo zahvalili dobrom Bogu za proteklu akademsku godinu. Misu je predslavio o. Franjo Podgorelec, glazbom na gitari animirao je o. Dario Tokić, a svojim predivnim glasovima studentski zbor SSD-a.

Nakon sv. Mise, počelo je završno druženje u dvorištu ispred Duhovnog centra svetog Ivana od Križa, uz glazbeni doprinos o. Darija Tokića na gitari i raspjevanih studenata. Pjesmom smo slavili Gospodina. A u prekrasnoj prirodi ispred Centra uvijek se osjeća  prisutnost Božja. Naša draga predstavnica studenata, Karmela Bogadi, zahvalila se u ime svih studenata predstojniku o. Franji Podgorelcu i našoj tajnici Snježani Foršek. Bez njih i njihovog izvanrednog truda oko organizacije studija, te bez svih profesora koji su održavali izvrsne kolegije, zasigurno bismo  propustili sadržaje, riječi i misli koje su bile od velike važnosti za naš duhovni rast. I kako nam je o. Franjo u svojoj zahvali rekao: „Ovdje ste došli, da ono što ste dobili na  krštenju, na ovom studiju produbite i razumijete!“.  I zaista, tako je i bilo. I zauvijek smo u svojim srcima ponijeli sljedeće misli s predavanja (ovo je samo jedan maleni dio):

-          Kreni, u zajedništvu s Gospodinom, na autentičan put svetosti i proslavi Stvoritelja svojim životom!

-          „Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji:  neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka,  da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni  mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina  te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu,  da se ispunite do sve Punine Božje“ (Ef 3, 14-19).

-          Ljubav je čin volje, stati uz drugoga i moguća je samo ako postoji vjera u Boga!

-          Kršćanski duhovni život je ostvarivanje otajstva Isusa Krista u životu kršćanina i Crkve, potpomognuto kreposnim životom i Duhom Svetim, sve do svetosti!

-          Vrhunac duhovnog života je prijateljstvo s Bogom!

-          Sveto pismo je živa Božja Riječ i ona je izviranje i napajanje, ona je mjesto Božjeg boravka, ali i put do Njega!

-          Liturgija ne završava u crkvi, nego se proteže u naš život!

-          Mi smo zasijani od Oca, posijani od Njega u ovaj svijet, u određeno vrijeme, za potrebe društva i čovjeka u tom vremenu (naš pojavak nije bezvezan)!

-          Definicija molitve prema sv. Tereziji Avilskoj „Biti nasamo s Onim za koga znaš da te ljubi” (nije toliko činiti, koliko bivovati).

-          Hvala ti, jedini izlazu u bezizlazu!

Zato, još jednom svima od srca hvala! Ovaj studij nas je stvarno naučio: „Uvijek imaj na umu da u svemu trebaš slijediti stope Isusa Krista. Izgradi svoj život na Njemu jedinom. On te ljubi. Uzljubi ga“ (sv. Ivan od Križa). Bogu hvala!

 Sanja Pavičić, polaznica SSD-a