Mijo Nikić
Titula: | dr. sc. |
Predmete koje predaje: | Psihologija i duhovni život |
Sljedbe | |
Kontakt: | [email protected] |
tel. 01/2354000 |
Zaposlen je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u sklopu Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Jordanovac 110, 10000 Zagreb;
Rodio se 18. 02. 1953. u Gornjem Zoviku, općina Brčko, BiH. Osnovnu školu je počeo u G. Zoviku, a nastavio u Zagrebu, gdje je također završio klasičnu gimnaziju. Isusovački novicijat započeo je 1973. godine, a studij filozofije završio 1977. Od 1977. do 1980. studirao je teologiju na Filozofsko-teološkom Institutu D. I. Zaređen je za svećenika 1980. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana postigao je licencijat (magisterij) iz dogmatske teologije 1983. Od 1983. do 1985. obavljao je službu kapelana u Splitu. Od 1985. do 1987. bio je odgojitelj sjemeništaraca na Šalati u Zagrebu. Od 1987. do 1991. studirao je dubinsku psihologiju u Rimu, na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je postigao stupanj licencijata (magisterij). Naslov licencijatske radnje: »Psicoterapia umanistica di Carl Rogers«. Od 1991. do 1993. vršio je službu generalnog prefekta u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu. Akademske godine 1993./1994. proveo je u Bolu na otoku Braču kao duhovnik bogoslova Vrhbosanske nadbiskupije. Od 1994. do 2000. godine obavljao je dužnost duhovnika bogoslova na Filozofsko-teološkom institutu D. I. u Zagrebu, na Jordanovcu. Od 2. srpnja 2000. vrši službu superiora (poglavara) u Rezidenciji Družbe Isusove u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Doktorsku disertaciju obranio je 4. lipnja 2002. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, pod nazivom: »Slika Boga u novim religijskim pokretima: Jehovini svjedoci, Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana (mormoni), Crkva ujedinjenja (Sun Myung Moon), New Age«. Od 1992. godine predaje psihologiju, psihologiju religije i povijest religija na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Na teološkom institutu DI (studij teologije) predaje eshatologiju.
Organizirao je nekoliko znanstvenih simpozija s međunarodnim sudjelovanjem kao što su: Novi religiozni pokreti (1996.), Reinkarnacija i/ili uskrsnuće (1997.), Vjera i zdravlje (2005.). Predstavljao je HBK na međunarodnim skupovima koji su raspravljali o novoj religioznosti i vjerskim sljedbama i pokretima. Obavio je stručnu redakciju Enciklopedije novih religija, (ur. Christopher Partridge), Naklada »Ljevak«, Zagreb, 2005.
- »Logoterapija i vjera u učenju V. E. Frankla«, u: Nova prisutnost – časopis za intelektualna i duhovna pitanja, broj ½, jesen-zima 2003, str. 267-275.;
- »Upoznaj samoga sebe: psihološko-duhovna analiza«, Obnovljeni život, 1(2005), 91-103.;
- Psihologija obitelji – psihološko-teološko promišljanje, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 2004.;
- »Formazione alla maturitŕ affettiva e alla castitŕ«, u: Fissatolo lo amň – Psicologia della vocazione nell’etŕ giovanile, IMODA Franco e collaboratori, Editrice Ancora, Milano 1996, str. 97-128.;
- »Feeling of Guilt and Mental Health«, u: Psychiatria Danubina, n. 2 (1998), vol. 10, str. 249-250.;
- Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima: Jehovini svjedoci, Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana (Mormoni), Crkva Ujedinjenja (Sun Myung Moon, New Age, FTI, Zagreb 2003. (prevedeno na njemački).
- Krive i prave slike Boga, Zaklada “Biskup Josip Lang”, Zagreb, 2006.