[email protected] Hrvatski je svećenik, karmelićanin. Rođen 21. siječnja 1963. u Novom Sadu, Vojvodina, Srbija. Godine 1977. završio osnovnu školu uPetrovaradinu, a potom još dva razreda srednje škole u Novom Sadu. Zatim upisuje srednju elektrotehničku školu »Nikola Tesla«, smjer telekomunikacije, koju je završio 1981. Slijedeće godine upisao elektrotehnički fakultet u Novom Sadu. Godine 1986. stupio u Red karmelićana i odmah potom upisao studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Pod vodstvom dr. Zvonimira Izidora Hermana, diplomirao 1993. s temom »Lk 10, 42 u novijoj egzegezi«. Rad je izabran za najbolji diplomski rad u akademskoj godini 1993./1994. i objavljen je pod istim naslovom u Bogoslovska smotra 1995., 117-127. Za svećenika zaređen 1993. godine. Magistrirao 2001. na Papinskom biblijskom institutu »Biblicum« u Rimu.

Od akademske godine 2002./2003. do 2005./2006. predavao Mariologiju na Papinskom Fakultetu i Institutu za duhovnost »Teresianum«, u Rimu. U svibnju 2008. izabran za provincijala Hrvatske karmelske provincije, a u lipnju 2011. izabran je po drugi put. Dana 27. listopada 2011. izabran je za prvog predsjednika Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. Doktorirao u prosincu 2011. iz biblijske teologije, na Papinskom sveučilištu »Gregoriana«, s tezom »Matejev odgovor na problem ranokršćanskih misionara: značenje i svrha prispodobe o radnicima posljednjeg sata (Mt 20, 1-16)«. Od akademske godine 2012./2013. predaje pri katedri Novog zavjeta na Teološkom fakultetu i Papinskom institutu za duhovnost »Teresianum«. U Hrvatskoj je dugogodišnji predavač na karmelskom institutu »Sustavni studij duhovnosti« i na »Metropolijskom pastoralnom institutu«, u Rijeci. Idejni je inicijator i suradnik u osnutku »Studija teologije posvećenog života« u Zagrebu, gdje je i predavač. Postulator je kauze za proglašenje blaženom službenice Božje Marice Stanković.