Od 1. do 3. lipnja 2012. u predivnom, suncem okupanom, šumom morskih valova zaogrnutom, raskošnim zelenilom i šarenilom cvijeća odjevenom krčkom Karmelu održane su duhovne vježbe u šutnji, za studente Sustavnog studija duhovnosti i druge prijatelje Karmela. Voditelj DV bio je karmelićanin o. Zdenko Križić, prior samostana u Krku.

Jutarnju i Večernju molitvu Časoslova, kao i sv. Misu imali smo redovito u kapelici Duhovnog Centra Gospe Karmelske. Kiši, koja nas je ispratila s kontinenta (neki su u Krk pristigli s mokrim stvarima u ručnoj prtljazi) nije bilo ni traga. Stoga smo sva predavanja imali na prostranoj samostanskoj terasi, gdje su se o. Zdenku u nagovore, radosnim i glasnim čavrljanjem, ubacivale brojne ptičice iz obližnjih krošnji. Sudionici su imali mogućnost duhovnog razgovora i ispovijedi, te dovoljno vremena za osobnu molitvu.

Temu duhovnih vježbi: »Isusovi uvjeti za učeništvo« predavač je izložio u četiri dijela. U prvoj dijelu: »Isusovi uvjeti za biti učenik« o. Zdenko navodi tri uvjeta za biti kršćanin, što ih Isus postavlja svima: odreći se sebe, uzeti svoj križ i ići za Isusom. Božji poziv nemaju samo svećenici i redovnici. Bog poziva sve. Prvi Božji poziv je poziv na život. Čovjek, zajedno s Bogom, nastavlja Njegovo stvaralačko djelo, ostvarivanjem. Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku i poziva ga da Mu, u suradnji s Njim, postaje sve sličniji. Pozvani smo na svetost. To znači, da smo pozvani živjeti ljubav, praštanje, milosrđe, dobrotu. Jednom riječju, zahtjev krštenja je živjeti krjeposti.

»Odreći se sebe« naslov je drugog predavanja u kojem je o. Zdenko analizirao prvi Isusov uvjet za učeništvo. Ljubav prema sebi nije isto što i sebičnost. Tragedija je ne izići iz najranije faze ljudskog rasta – iz narcizma – i biti nesposoban voljeti svoje bližnje i sebe, ne vidjeti darove koje smo od Boga primili, i zanemariti ih. Voljeti sebe znači prihvatiti se, onakvima kakvi jesmo. Odreći se sebe ni u kojem slučaju ne znači mrziti se, pobjeći od sebe ili prezirati se. To znači biti velikodušan, tj. istinski brinuti za druge, respektirajući njihovu slobodu i neovisnost. Sv. Ivan od Križa piše: »Ljubav je zdravlje duše. Duša kada je bolesna, bolesna je zbog pomanjkanja ljubavi«. Dragi Bog koji nas je prvi ljubio, utisnuo je u nas potrebu da budemo voljeni, ali i potrebu da volimo. Čovjek je stvoren za darivanje. Ono nas otvara i za primanje ljubavi. Najvažnije darivanje je sebedarje – živjeti za druge: znati reći lijepu riječ, približiti se osobi koja trpi, trošiti se za sve koji trebaju pomoć i kojima se može pomoći. Odreći se sebe znači živjeti ljubav, svakodnevnim služenjem.

U trećem predavanju: »Uzeti svoj križ« voditelj detaljnije prikazuje drugi Isusov uvjet učeništva. Križ je presveta stvarnost i ne može se pripisati bilo čemu, nego samo onome što se čini iz ljubavi. Jedino trpljenje koje se nosi s ljubavlju, može nositi naziv križ. Isusov Križ je Ljubav i darivanje. Odbacujući križ, čovjek odbacuje i mogućnost da se promijeni i tako ostaje bez ljubavi. Isus je nosio Križ i u Križu je dokazao Ljubav. Stoga križ trajno ostaje dokaz ljubavi. Važno je ne birati križeve, nego uzeti SVOJ križ. To znači: prihvaćati s ljubavlju ono što život donosi i kroz to se posvećivati. Nositi SVOJ križ znači i prihvaćati samog sebe, svoje neuspjehe, nesavršenosti, bolesti, a također i prihvaćati nesavršenosti i križeve drugih. Čovjek koji nosi križ s ljubavlju, nosi ga i za druge.

Posljednjim nagovorom: »Slijediti Isusa« predavač objašnjava što konkretno znači slijediti Učitelja. Slijediti Ga znači ići za Njim, imati Ga pred sobom kao uzor, nasljedovati Ga. Hod za Isusom nije lako postignuće. Stoga je normalno biti umoran od puta. Za razliku od bolesnog umora, od umora koji je posljedica nerada, komotna života, dosade, gluposti, biti umoran od zauzeta rada je blagoslov. Duhovno paralizirane osobe uvijek vide problem u drugome. Osoba se neće osloboditi bolesnog umora i ozdraviti, ukoliko se hrabro ne suoči sa svojom istinom. Mi smo ono što smo pred Bogom. Nužno je otvoriti oči, postati svjestan razloga bolesnog umora, i dati se na put. Je li moj umor posljedica rada ili izbjegavanja rada? Jesam li umoran/umorna od prijeđenog puta ili od puta koji trebam prijeći? ISUS JE NAŠ KRUH I NAŠ PUT. Da bismo se u životu mogli ostvariti potrebno je i blagovati Kruh i biti na Putu. Bog ne traži od nas podvige, ne traži vrhunske rezultate, nego želi da idemo naprijed, da se borimo, da činimo ono što možemo.

Bog nam najglasnije progovara u šutnji. Što Bog od mene traži? Što mi nudi? Što mi sugerira? Kako se postaviti u određenoj situaciji? Nisu to pitanja koja odlaze u vjetar. Dragi Bog ima odgovor na svako. Pitanje je samo: Čujemo li Ga? Često Ga i čujemo, ali zanemarujemo Božji odgovor, ignorirajući svoju savjest i svoje srce, u kojima nam Bog daje odgovore. Samo je potrebno zastati, osluhnuti, pružiti Mu ruku i dopustiti da nas vodi. S Bogom nema nerješivog problema niti bezizlazne situacije.

Snježana Foršek