»Vjera u Evanđelju po Luki« naslov je predavanja koje je o. dr. Daro Tokić, OCD održao na susretu Ex alumna, na Svijećnicu 2013.  Predmolitelj je bio dr. sc. Ante Rončević, nedavno promovirati student SSD-a.

Predavač je istražio gdje se i koliko puta vjera spominje u Evanđelju po Luki, njegov prikaz vjere u Isusovom djetinjstvu, javnom djelovanju i nauku, te alternativne pojavke teme vjere u Lukinom govoru.

Lukin govor o vjeri specifičan je u odnosu na ostale evanđeliste. Vjera se izražava u izvršavanju djela, na temelju Riječi, bez vidljivog jamstva (znaka) da Riječ dolazi od Boga i da će se zaista dogoditi što je rečeno. Zaharija traži vjerodostojnost Riječi, postavljajući uvjet da bi djelovao po njoj. Nevjera je kočnica Božjeg djelovanja u našim životima. Marijin stav je drugačiji. Ona postavlja pitanje, traži objašnjenje i, kao znak, dobiva dodatnu riječ. Bolje razumijevanje Riječi pomaže joj izvršiti Božju volju. Nevjernik uvjetuje Božje djelovanje, kako bi se izvukao a vjernik traži više detalja – ne da bi pobjegao, već kao potvrdu da je na pravom putu. Vjera omogućava poslušnost.

Po Lukinom konceptu vjere, ona se može i vidjeti, što je opisano u perikopi o ozdravljenju uzetoga. Vidjevši njihovu vjeru reče on: “Čovječe, otpušteni su ti grijesi!” Isus je, vidjevši djela ljudi koji žele pomoći čovjeku u potrebi, vidio njihovu vjeru. Vjera (općenita) jest pouzdanje da Isus može poboljšati čovjekovo stanje. Uzor vjere koja otvara put Božjem djelovanju jest vjera rimskog satnika, koji je molio za svoga slugu. Čuvši to, zadivi mu se Isus – vjera se može čuti.

O. Dario, zatim, pojašnjava odnos vjere i spasenja, navodeći tekstove iz Lukinog evanđelja o ženi grešnici, ženi s krvarenjem, desetorici gubavaca i o jerihonskom slijepcu. Vjera je stav otvorenosti Božjem djelovanju i pravi put do spasenja. Da bi vjera bila djelotvorna u našem životu, potreban je osobni “kontakt” s Isusom.

Vjeru u prikazu Isusova nauka predavač je izložio tumačenjem prispodobe o sijaču.  Vjerovati znači prihvatiti Božju Riječ, tj. po njoj živjeti. Luka vjernosti suprotstavlja nepoštenje a ne, kako je uobičajeno, nevjernost (Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten). Pravednost ovdje označava čovjekovu pouzdanost. Evanđelist Luka vjernike upućuje da budu dostojni dara vjere (dobivene od roditelja, kumova, Crkve), te da primljenu, tradicijsku vjeru pretvore u svoju, osobnu. Ukoliko zanemarimo dobiveni dar i prema njemu postupamo nepošteno, vjera neće rasti, već malaksati.

O vjeri je moguće govoriti i ne spominjući riječ vjera. To možemo vidjeti, primjerice, kod Lukinog opisa Petrovog poziva. Petar je, na Učiteljevu riječ, bacio mrežu iako je to, po ljudskoj logici, izgledalo ludo. Primjer alternativnog pojavka teme vjere je i vjera dobrog razbojnika koji ispovijeda Isusovo mesijanstvo, priznajući ga Gospodinom, iako ga gleda poniženog, na križu.

O. Dario želio je predstaviti Lukin, a ne cjelokupni, pogled na vjeru. Tijekom izlaganja, izvirala su brojna pitanja i komentari sudionika. Na kraju, nije izostalo druženje uz domjenak i razgovor o temi predavanja  i o drugim aktualnim temama.

Snježana Foršek