Poštovani i dragi o. Provincijale, predstojnici i o. Franjo i o. Dario, profesori, kolegice, kolege i prisutni gosti, današnji dan i ovaj trenutak rezervirali smo za nas, za našu proslavu i mi studenti koristimo ovu priliku da vama profesorima kažemo jedno veliko HVALA.

Za mene je ova diploma još jedna potvrda pripadnosti karmelskoj obitelji, a svima nam je potvrda naše ozbiljnosti i odgovornosti, truda i rada.

Danas kad mnogi trče za novcem, dodatnom zaradom ili vikend uživanjima, welnesima i opuštanjima, mi smo dolazili ovdje, i mnogi naši poznati su se pitali: »A, zašto??« Zato što smo prepoznali pravu vrijednost, koju ste nam vi znali kao najveću dragocjenost prenijeti.

Evo priče o Sustavnom studiju duhovnosti: On je ovdje u Remetama, na zagrebačkoj gori Karmel. A Gora Karmel, u jednostavnoj slici, vrt je prepun raznolikog cvijeća. Velikog i malog. Šarenog i jednobojnog. Visokog i niskog. Takvi smo mi studenti ovdje, svi različiti. U Karmelu kažu nema drveća, nema nikog tko bi bacao sjenu na druge. To je prvo što smo naučili i tako smo se i osjećali ovdje na Studiju. Hvala vam.

Drugo što smo naučili, što i jest cilj Studija za osobnu izgradnju, možemo izraziti riječima koje opisuju sv. Tereziju Avilsku: „Izgradila je najprije sebe, postala je izgrađena ličnost, slobodna i zrela i time pokazala da pripadnost Bogu ne umanjuje ljudsko dostojanstvo i slobodu, nego da ih uzdiže i obogaćuje.Ona uspijeva upravljati svoj život i rad ne prema određenim društvenim shemama nego po svojim duhovnim uvjerenjima. Tako spremna na djelo da je svaka iskra čuvstva rađala nekim planom, kojeg je odmah morala ostvariti.“
Tako ćemo i mi, jer ste nas naučili i osposobili za buduća djela po uzoru na sv. Tereziju. Hvala vam.

A što je osobna izgradnja, nego vlastito preobraženje?! Penjali smo se tako svaki drugi vikend na ovo remetsko, a za nas, Brdo Preobraženja, slušati predavanja koja su nam otvarala vidike, širila dušu, jer ovaj Studij je daleko više od “primi” da na ispitu “vratiš”. Ovaj studij je: primi, usvoji i živi. Nakon dvije godine mogli smo preobraženi u svijet. To ste vi napravili sa svima nama. Hvala vam.

Znamo da tek učeći za ispite naše znanje dobiva svoje čvrsto i postojano mjesto u nama. Ipak mislim da se uspjeh vas profesora i cijelog Studija ne bi trebao mjeriti brojem diplomanata, da ne bi stekli dojam da ste mogli i bolje, NE, vaš pravi uspjeh je u broju studenata koje ste sustavno odgajali i koji su novim spoznajama i znanjem obogatili svoj život.Važno je ovo što smo ovdje dobili uključiti u život i živjeti.
Vi ste svoju karizmu ispunili na najbolji način: na sustavan način pružili ste nam znanje i vještine za izgradnju vlastitog duhovnog života. Mogli smo prepoznati mnogovrsnost služenja, prožimanje molitve i rada. Hvala vam.

Treći dar koji smo dobili kroz ovaj Studij: odgovorili ste na naše duboke duhovne potrebe, utažili ste našu glad za Bogom, glad za spoznavanjem naše vjere i nastavite s novim generacijama, a mi ćemo kao i Marija Magdalena, „ići i javiti braći.” Hvala vam.

A kraj priče o Studiju je ovakav: U Evanđelju piše: “Idite i kazujte što ste vidjeli i što ste čuli”. Čuli smo predavanja, a što se moglo vidjeti? Ono nešto posebno što još resi ovaj Studij, a to su pauze. Toliko radosti, zajedništva pa usudim se reći i ljubavi u susretima i druženjima rijetko se gdje vidi. Puno puta me podsjetilo na riječi iz Pavlove poslanice: “Pogledajte ih kako se ljube.” Dobro, bilo je i bolnih leđa zbog tvrdih stolaca, zimi je nekada bilo i hladno, ljeti smo teško disali bez klime, nekada je i zraka nedostajalo, prozori se, znate, nisu mogli otvoriti, ali što je to sve bilo za nas??

Nama je važno da ste vi profesori imali za nas strpljenja i da niste rekli kao Terezija Avilska: „A nije bila mala poteškoća podnositi ćudi mnogih ljudi. (O, 153) „Bilo je tamo mnogo ljudi, neki me i veoma izmoriše.“ (O, 250)

Hvala vama i našem Gospodinu.

mr.sc.Teodora Živković, dipl ecc
Zagreb, Remete, 14.12.2013.