Završeni studenti Sustavnog studija duhovnosti jedva su dočekali ponovno okupljanje u remetskom Karmelu. Unatoč kišnom i hladnom vremenu, ex alumni iz svih studijskih generacija radosno su pristigli na prvi susret u novoj akademskoj godini, koji je održan 9. studenog 2013.

Nakon molitvenog dijela susreta, predavanje: “Sveta Terezija od Isusa – duhovna žena u XVI. stoljeću u Španjolskoj” održao je predstojnik SSD-a, dr. sc. Dario Tokić.

Predavač ističe kako je, za razumijevanje lika i djela sv. Terezije Avilske, važno stalno imati na pameti činjenicu da je bila žena. U 16. stoljeću u Kastilji žena je bila podređeno biće. Smatralo se da je stvorena samo za čuvanje kuće i obavljanje jednostavnih kućanskih poslova te da: “obzirom da joj je narav ograničila razumijevanje, a onda i riječi i misli”,  treba biti zatvorena u kući i šutjeti. Sv. Terezija činila je sve suprotno od toga: pisala je, govorila, putovala i bavila se duhovnošću, što je izazivalo posebnu sumnjičavost učenih ljudi, teologa i Inkvizicije te je bila izložena neprekidnom promatranju i ispitivanjima. Stoga je Terezija, kako bi ublažila napade i  uspjela provesti djelo obnove za koje je spoznala da ga Gospodin, posluživši se njome, želi učiniti, koristila izraze poput: “mi žene smo za ništa”, “žena sam slaba i nikakva”, kako bi udovoljila općeprihvaćenom uvjerenju kojega nije bila istomišljenik. Njezin rječnik iščitavan je kao znak njene velike poniznosti – što je posve ispravno – ali i kao njena podređenost i prihvaćanje tadašnjeg mentaliteta, s kojim se ona nikako nije slagala.

Svjesna vrijednosti svoga molitvenog iskustva, Terezija nastoji i drugima pomoći u napredovanju na duhovnom putu. Govori o gospodstvu nad svjetskom časti i svim svjetskim obzirima, što ga Gospodin daruje duši, snagom molitve. Potiče duše koje žele ići putem molitve da odlučnom odlučnošću (determinada determinación), bez obzira na sve opasnosti i prigovore, ne dozvole da ih išta odvuče od prijateljevanja s Kristom u molitvi. Svetica osjeća posebnu naklonost i Ljubav dobrog Boga prema ženama, a  konkretan primjer i model duhovne žene (mujer espiritual) za nju je uvijek Blažena Djevica Marija.

Budući da nije živjela onako kako je – po ondašnjem shvaćanju – trebala živjeti poštena žena i redovnica, bila je neprestano izložena mnogovrsnim pritiscima a i cijela Obnova skoro je bila ugušena u jesen 1578., dolaskom novog nuncija Filipa Sege, koji ju naziva: “buntovnom ženom, skitnicom, neposlušnom, tvrdoglavom, koja pod naslovom pobožnosti izmišlja loše nauke…” No, nije se dala pokolebati, a ohrabrio ju je sam Isus, progovorivši joj, u molitvi: “Dok se živi, nije dobitak u nastojanju da me se više uživa, nego u vršenju moje volje”.

O. Dario naglasio je i da se doseg Terezijinih stavova ne može potpuno shvatiti ukoliko se smetne s uma tadašnje izjednačavanje vjere i Crkve s Inkvizicijom. U posljednjoj rečenici koju je izrekla na samrtnoj postelji: “Napokon, umirem kao kćerka Crkve”, uz ispovijest vjere, možemo čuti i njen pobjednički uzvik. Jer u vremenu kad se jasno držalo da izvan Crkve nema spasenja, i nakon svega što je proživjela od onih koji bi je rado vidjeli ‘izvan’, stigla je u sigurnu luku spasa i to u barci – Crkvi a, u Barku Spasenja privukla je i mnoge druge.

Dragi Bog nas i danas, draguljima Terezijine pisane ostavštine, poučava i poručuje nam: živite u svijetu i ljubite ga, ali ne idite putevima na koje vas svjetski vjetrovi navode. Odlučnom odlučnošću ustrajte na Putu koji jest Istina i Život.

Susret je završio druženjem u čitaonici Studija, iz koje nitko nije izašao mrka lica. Dragi Isuse, hvala Ti za ovaj Studij i za prijateljstva koja si nam, po njemu, darovao!

Snježana Foršek