Cijenjene studentice i studenti,

tajništvo ne ureduje u srijedu 23. svibnja 2018. jer je tajnica, zbog druge obveze, odsutna izvan Zagreba.

U subotu, 5. svibnja 2018., polaznici našeg Sustavnog studija duhovnosti u Remetama imali su svoj Studijsko-kulturalni dan. Sukladno odluci Vijeća SSD-a, te u organizaciji o. Franje Podgorelca, predstojnika studija, o. Jure Zečevića i tajnice Snježane Foršek ove godine nam je cilj bilo Gradišće (Burgenland) u Austriji.

Iz Remeta smo krenuli u 7 sati ujutro. Sveukupno nas je u autobusu bilo 43 osobe. Put je vodio kroz Mađarsku do glavnog grada Gradišća – Željeznog (Eisenstadt). Uz brata Željka Bezića-a, koji je polaznik SSD-a, putnicima su se pridružili još trojica naših bogoslova: br. Ante Travica, br. Stanko Pažin i br. Juraj Marinković.

Po dolasku nas je u katedrali dočekao biskupski vikar za Hrvate, pater mr. sc. Štefan Vukits, OMV, koji nam je, govoreći svojim gradišćanskim hrvatskim, prenio pozdrave službeno iz Željeznog odsutnog biskupa dr. sc. Egidija (Ägidius) Živkovića (Zsifkovics), također Gradišćanskog Hrvata. Pater Štefan nam je iz prve ruke, kompetentno, predstavio povijest Gradišća, Željeznog i biskupije, s osobitim naglaskom na povijesti Gradišćanskih Hrvata, od njihovog odlaska iz domovine do sadašnjeg njihovog stanja u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. U znak zahvalnosti za srdačan prijem i izloženo predavanje patru Štefanu smo darovali Sabrana djela sv. Terezije Avilske koja su publicirala naša “Karmelska izdanja”.

Potom smo u katedralnoj crkvi sv. Martina slavili svetu Euharistiju, prikazavši je ne samo za vlastite potrebe, nego i za sve one kojima je Božja pomoć najpotrebnija, za Gradišćanske Hrvate i sve njihove žive i pokojne.

Željezno je grad koji je između ostaloga poznat i po velikom kompozitoru JosefuHaydnu (1732.-1806.), dvorskom glazbeniku poznate mađarske plemićke obitelji Esterházy. Čak i restoran u blizini katedrale, u kojemu smo, nakon Svete mise i razgledanja katedrale, objedovali izvrsno pripremljenu hranu nosi ime po njemu: “Haydnbräu”. Nakon objeda, šetajući gradskim ulicama, uspeli smo se do crkve „Bergkirche“ u kojoj se nalazi mauzolej s grobnim mjestom JosephaHaydna. Ta „Bergkirche“, nazivana i „Haydnkirche“, među ostalim je poznata i po „Brdu Kalvariji“ (Kalvarienberg) uz nju, to jest po svome jedinstvenom križnom putu koji nas se iznimno dojmio svojim realističkim i psihološki veoma dorađenim trodimenzionalnim figurama i čijih smo 20 postaja (ne 14!) prošli moleći, razmatrajući i sjećajući se Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

Vidjeli smo i poznati dvorac Esterházy, ali se u njemu nismo zadržavali jer smo u rekreativnom dijelu programa željeli odmoriti oči i obogatiti dušu barem vizualnim kontaktom sa Niuzaljskim ili Nežiderskim jezerom (Neusiedlersee) i šetnjom uz njega, kad već za ulazak u vodu i kupanje nije bilo vremena. To „panonsko jezero“ dugo je čak 36 i široko 6 do 14 kilometara, a prosječna dubina mu je 1,8 metara. Bogato je ribom, pticama i šašom uz obale, a upisano je i u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Nakon kavice i osvježenja pićem u Rušti (Rust), koja je na glasu kao vinska prijestolnica Austrije, došlo je vrijeme za oproštaj od Gradišća i povratak u domovinu.

Kao što smo u autobusu ujutro svi zajedno izmolili i „ispjevali“ jutarnju molitvu iz časoslova tako smo i sada, na povratku, izmolili večernju molitvu, slavna otajstva krunice te litanije.

U autobusu je ozračje bilo uistinu lijepo: nije nedostajalo ni razgovora, ni molitve, ni pjesme, ni šale, ni poezije, ni izlaganja na teme povezane sa posjećenim ciljevima.

Upoznali smo brojne velikane i poznate ljude koji su ponikli među Gradišćanskim Hrvatima, osobito glasovitog Filipa Vezdina (1748.-1806.), našeg bosonogog karmelićanina (redovničkim imenom o. Paulin od sv. Bartolomeja), autora „Sidharubana“ – prve tiskane sanskrtske gramatike. Rođen u nedalekom mjestu Hof, na glasu je kao pionir europske indologije, preteča komparativne filologije i iznimno plodan istraživač kulture i povijesti Istoka. Govorio je više od deset europskih jezika: uz materinski hrvatski govorio je i latinski, grčki, hebrejski, njemački, mađarski, talijanski, španjolski, portugalski, engleski itd., ali također i desetak indijskih dijalekata. Boravio je kao savjetnik na dvoru indijskih vladara.

Njegovo istraživačko i znanstveno stvaralaštvo na područjima jezikoslovlja, povijesti, zemljopisa, arheologije, mumiografije, numizmatike, povijesti umjetnosti i liturgije broji 59 naslova, od kojih je 20 objavljeno u obliku knjiga već za njegova života.

U indijskoj državi Kerali nalazi se spomenploča na kojoj piše: „Ivan Filip Vesdin, Gradišćanski Hrvat, bosonogi karmelićanin, s redovničkim imenom Paulin od Svetog Bartolomeja, misionar u Malabaru od 1776. do 1789. Autor prve tiskane sanskrtske gramatike i preteča indijskih i indo-europskih studija u veliku čast svoje domovine i hrvatskog i indijskog naroda.“

Spomenuli smo se također – od Željeznog nedaleke – „Pustinje svete Ane“ u kojoj su na pustinjački način živjeli naši bosonogi karmelićani koje je u svoje vrijeme znala posjetiti i carica Marija Terezija.

Na kraju ovogodišnjeg studijsko-kulturalnog dana, negdje oko ponoći, dočekao nas je rasvijetljenim ulicama i noćnim panoramama urešen naš glavni grad, Zagreb. Razilazili smo se na više postaja u gradu, već pomalo umorni, ali istovremeno Bogu i organizatorima iskreno zahvalni za ovaj vrijednim duhovnim, studijskim i kulturnim sadržajima uistinu bogati dan.

 Br. Jure Zečević, OCD

 STUDIJSKO-KULTURALNI DAN SUSTAVNOG STUDIJA DUHOVNOSTI

5. svibnja 2018.

Austrija, Gradišće, Eisenstadt (Željezno)

Želimo zajedno slaviti Boga i na ovaj način –  putovanjem, uz slavlje sv. Mise, molitvu, upoznavanje kulture i povijesti, druženje  :)

Prijave: Tajništvo SSD-a

095/777 9256

[email protected]

Cijenjene studentice i studenti,

ispitni termin za kolegij Duhovni modeli Crkve u Hrvata u petak 27. travnja 2018. u 15.00 je otkazan.

Ispit će se održati u petak 11. svibnja 2018. u 15.00.

Zbog velikog broja ispitanika, kako bi svi prijavljeni došli na red, prof. dr. sc. Mijo Nikić će u petak 23. veljače 2018. umjesto u 20:30 ispit započeti u 19:00 sati.

Pismene radove iz svih kolegija dr. sc. Darija Tokića moguće je dostaviti u Tajništvo do subote 10. veljače 2018. Uz rad je obvezno potrebno predati indeks i popunjenu prijavnicu.

(Ivan Blažanović)

Otajstvo Božića jest ovo: Božje rođenje u ljudskoj duši znači da smo se oslobodili svih slika koje su nam drugi pripisali te da spoznajemo izvornu sliku Božju u sebi. To nas dovodi do unutarnjeg mira sa samim sobom.

(Anselm Grün)

Čestit Božić i blagoslovljeno novo 2018. ljeto

svim posjetiteljima mrežne stranice želi

Predstojnik studija

U velikoj dvorani karmelićanskog samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu, Česmičkoga 1, održana je u subotu 17. prosinca 2017., svečanost prigodom Dana studija i promocije diplomanata „Sustavnog studija duhovnosti” (SSD) i studija „Teologije posvećenog života” (TPŽ).

Prisutne su na početku pozdravili predstojnici studija TPŽ-a – dr. sc. Jure Zečević i SSD-a – dr. sc. Franjo Podgorelec.

Predstojnik TPŽ-a, dr. Jure Zečević, u pozdravnom je govoru podsjetio da je studij TPŽ-a ustanovljen 2013. godine, na poticaj i uz potporu tadašnje Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, sadašnje Hrvatske redovničke konferencije, koja je Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca Josipa povjerila da osnuje i organizira studij Teologije posvećenog života te je pozvao prisutne da srdačnim pljeskom pozdrave u dvorani prisutnu predsjednicu Hrvatske redovničke konferencije, s. Anu Mariju Antolović. Glavna svrha TPŽ-a, naglasio je dr. Zečević, jest da, kao jedan od oblika cjeloživotne formacije, redovnicama, redovnicima i drugim osobama posvećenog života omogući produbljenje i osvježenje vlastite duhovne dimenzije. Izvijestio je da su tijekom prvih dvaju nastavnih ciklusa, održanih u Zagrebu, studij upisala ukupno 92 polaznika, dok je u trećem ciklusu koji je ove godine započeo u Splitu studij upisalo 58 polaznika. Citirao je riječi Splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, koji je na početku studija u Splitu izrazio svoje uvjerenje da studij TPŽ-a mnogo znači i za polaznike osobno, ali i za njihove zajednice i Crkvu općenito. Na kraju govora predstojnik TPŽ-a je informirao da će na ovoj promociji diplome primiti 13 diplomanata TPŽ-a i 7 diplomanata SSD-a. Diplomantima i nagrađenim studentima te njihovoj rodbini je čestitao, a profesorima, uzvanicima, gostima i svim prisutnima je zahvaliona dolasku i poželio im da se osjećaju lijepo, ugodno, posvećeno i oduhovljeno.

U svojstvu predstojnika SSD-a dr. Franjo Podgorelec se u svom govoru pridružio pozdravima dr. Zečevića i naglasio da broj zainteresiranih osoba za studij na SSD-u ne jenjava ni nakon 11 godina od osnutkate da je to pokazatelj koliko su ljudi željni i potrebni duhovne formacije i  koliko su dobrodošli formativni studiji ove vrste.

Uslijedio je potom „Prikaz dokumenta Kongregacije za nauk vjere „IuvenescitEcclesia“, o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova, koji je prisutnima izniodr. sc. Petar Janjić, OCD.

Predavač je ukazao na to da je odnos između hijerarhijskih i karizmatskih darova u Crkvi vrlo aktualan, te da obje dimenzije trebaju biti komplementarno prisutne u Crkvi kao rezultat djelovanja istoga Duha. Predstavio je glavnu strukturu dokumenta koji nosi nadnevak 15. svibnja 2016., te istaknuo njegova glavna tematska težišta: – istobitnost hijerarhijskih i karizmatskih darova, -obveza da se „institucionalnu Crkvu“ ne suprotstavlja„Crkvi Duha“, nego da se između njih gradi sklad i komplementarnost, – posluh pastirima,- poštivanje kriterija za razlučivanje autentičnih karizmi, -pravno priznanje; sagledavanje karizmi u perspektivi odnosa opće i mjesnih Crkvi, – uzimanje Blažene Djevice Marije za uzor u tom pogledu.

Nakon predavanja uslijedilo je svečano slovo ravnatelja SSD-a i TPŽ-a, provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, o. Srećko Rimca. U ime Hrvatske Karmelske provincije, kao i u ime Papinskog instituta „Teresianum“ iz Rima, u čijem sastavu se nalazi SSD, pozdravio je sve prisutne, osobitostudentice i studente SSD-a i TPŽ-a koji su uspješno završili studij i kojima će svečano biti uručene diplome. Pozdravio je i ostale studentice i studente, profesore i predstojnike obaju studija te njihovu tajnicu gospođu Snježanu Foršek, OCDS, zahvalivši im svima na angažiranom i predanom radu, bez kojega ovih studija ne bi bilo. Izrazio je uvjerenje da interdisciplinarni pristup tih dvaju karmelskih studija duhovnosti, koji je primjereno otvoren i drugim znanostima i drugim religijama, može pomoći studentima da se orijentiraju i lakše prepoznaju kvalitetne duhovne putove koji će ih dovesti do Istine i zajedništva s Bogom.

U najsvečanijem dijelu programa Ravnatelj je potom uručio diplome i pohvale studentima. Promovirano je sedam diplomanata SSD-a i trinaest diplomanta TPŽ-a.

Pohvalu za najbolji ostvareni uspjeh na SSD-u dobila je Višnja Mesarić, a na TPŽ-u Ana Kolić.

Pohvale za najbolji diplomski rad na SSD-u dobila jeCarol Mirna Herak –Kramberger za rad „Sakralna i duhovna baština grkokatolika u Žumberku“, koji je izradila pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Jure Zečevića. Pohvalu za najbolji završni rad na TPŽ-u dobila je gospođa Spomenka Jurić za rad „Sveta Terezija od Isusa i vizualna umjetnost. Prilog poznavanju značenja vizualnih umjetničkih djela u životu i molitvi svete Terezije od Isusa“, koji je izradila pod mentorskim vodstvom dr. sc. Darija Tokića. Pohvalu za najbolji završni rad na TPŽ-u dobila je također i s. Božica Britvec za rad „Formativni i edukativni potencijal bajki za duhovno i moralno profiliranje osobe“, koji je izradila pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Jure Zečevića.

Na završetku programa predstavnice svih diplomanata uputile su zahvalno slovo dragom Bogu, vodstvu studija, profesorima, tajnici, svojim obiteljima i redovničkim zajednicama, za svesrdnu pomoć, podršku i ohrabrenje tijekom studija.

Glazbeni dio programa animirala je vokalno – instrumentalna skupina „Domeniche“iz Sv. Nedelje, Strmca i okolice kao istudentski zbor na čelu s voditeljicom JasnomKubica. Program je vodila studentica Danijela Blažević, a za tehničku podršku, prezentaciju i ozvučenje skrbio je karmelićanski bogoslov br. Marko Maglić.

Fra Matej Milić, OFMConv

   Svečanost u prigodi Dana „Sustavnog studija duhovnosti“ i studija „Teologije posvećenog života“ i promocija novih diplomanata održat će se:

u subotu 16. prosinca 2017. u 16:30

u velikoj dvorani karmelskog samostana Majke Božje Remetske, Zagreb, Česmičkoga 1.

Program Dana Studija:

1.      Glazbena točka

2.      Pozdravni govor predstojnika TPŽ-a i SSD-a

3.      Izlaganje dr. sc. Petra Janjića: „Prikaz dokumenta Kongregacije za nauk vjere „luvenescit Ecclesia“, o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova

4.      Glazbena točka

5.      Svečano slovo ravnatelja studija mr. sc. Srećka Rimca

6.      Uručenje diploma SSD-a i TPŽ-a (Ravnatelj)

7.      Uručenje pohvala za najbolji ostvareni uspjeh na SSD-u i TPŽ-u (Ravnatelj)

8.      Uručenje pohvala za najbolji završni pisani rad na SSD-u i TPŽ-u (Ravnatelj)

9.      Zahvalno slovo predstavnika diplomanata TPŽ-a i SSD-a

10.  Glazbena točka

 Domjenak

Voditeljica: Danijela Blažević

Cijenjene studentice i studenti,

zbog neodgodive važne obveze, umjesto u ranije oglašenom terminu 26. i 27. siječnja 2018.,  dr. sc. Vinka Bešlić održat će ispit iz kolegija Liturgijska duhovnost: 

Hvala Vam na razumijevanju.

Cijenjene studentice i studenti,

Tajništvo ne ureduje u srijedu 1. studenog 2017., na blagdan Svih svetih.

Poštovane, poštovani,

zbog nedovoljnog broja zainteresiranih, otkazuje se ispitni rok iz Otačke duhovnosti kod D. Magdalenića koji je bio najavljen za 14. lsitopada 2017. od 13:00 do 13:45.

Povijest, teologija i pedagogija.

Franjo Podgorelec

Suvremeni stil života favorizira užurbanost i usmjerenost na vanjštinu, stoga su današnjem čovjeku – više nego u prethodnim povijesnim epohama – potrebni trenuci šutnje, samoće i usredotočenosti na nutrinu. Mnogi zapadnjaci nastoje utažiti ovu žeđ u dalekoistočnoj tradiciji.

Nakana je ove knjige ponuditi relevantne kršćanske izvore „žive vode“ (Iv 4,10). U tu svrhu odabrane su četiri metode iz bogate kršćanske meditativne prakse koje se smatra osobito prikladnima senzibilitetu današnjeg čovjeka.

Autor spomenute metode već više godina proučava, poučava i prakticira u sklopu predmeta teoretsko-praktične naravi „Uvođenje u meditativno-kontemplativnu molitvu.“ Zato, uz spoznaje koje je stekao poznavanjem relevantne svjetske literature o toj tematici, koristi – napose u pedagoškom dijelu – i one stečene vlastitom praksom i iskustvom.

Predbilježbe za upis na “Sustavni studij duhovnosti” (SSD) za akademsku godinu 2017./2018. su u tijeku i traju do 28. rujna 2017.

SSD je studij za osobne potrebe u smislu cjeloživotnog obrazovanja. Svrha mu je u Našoj Crkvi i društvu praktično, sustavno i znanstveno utemeljeno promicati, kako življenu, tako i teorijsko-znanstvenu duhovnost.

Studij mogu pohađati sve osobe sa završenim srednjom stručnom spremom, otvorene osobnoj i intelektualnoj izgradnji.

Predavanja se održavaju svaki drugi vikend – petkom od 16:30 do 20:15 i subotom od 8:15 do 12:00 te od 14:00 do 17:45 – ukupno 14 vikenda u akademskoj godini.

Predbilježbe se mogu izvršiti javljanjem na kontakte: [email protected]; 095/777 9256. Na navedenim kontaktima moguće je, također, dobiti sve informacije o Studiju. 

Predavanja, sv. misa, ispit, opet predavanja – dan je toliko ispunjen i bogat zbivanjima da ne stignemo razmišljati o tome da su to naša posljednja predavanja na Sustavnome studiju duhovnosti i da se više nećemo viđati onako kako je to bilo ove dvije godine. Već nam sve nedostaje i pomalo čeznutljivo pogledavamo kolege koji će nastaviti dolaziti i sljedeće godine. I mi bismo rado nastavili dolaziti, ali upravo je jedna od svrha ovoga studija pomoći nezrelima u odrastanju, slabima u jačanju, naukima u znanju, mlakima u poletu i elanu, sklonima odustajanju u ustrajnosti, nestrpljivima u strpljivosti, kompliciranima u jednostavnosti, opširnima u kratkoći i konciznosti.

Tu zastajem. Prepoznajem sebe. Kada sam upisivala ovaj studij izrazila sam želju naučiti napisati ono što želim kraće i konciznije. Hm, do sada se baš i nisam iskazala u tome. To znači da je to nešto što tek trebam naučiti. Što nas dovodi do još jedne svrhe ovoga studija – pomoći nam da shvatimo da nikada nije kasno za nove početke, nova učenja i nove spoznaje, za nove nas. Postati novi mi ne znači, međutim, odbaciti stare nas, znači učiti od njih i pomoći im da se mijenjaju i napreduju. Mi smo putujuća Crkva i na tome putu možemo jedni drugima biti suputnici, supatnici ili suradnici, nemojmo samo jedni drugima biti kamen spoticanja.

I to je jedna od svrha ovoga studija – pomoći nam da nastavimo učiti i kada budemo izvan poticajnoga okruženja i zaštite dobrih i sklonih ljudi. Pomoći nam da bolje živimo svoju svakodnevicu, da naše pustinje, oaze, molitve, dragi ljudi i sve drugo što nam pomaže u osobnoj izgradnji svoj istinski smisao pronađu tu, oko nas, u našemu svakodnevnom životu. Naravno da nikada nećemo moći biti sasvim samostalni, da će nam uvijek trebati duhovno vodstvo i da ćemo uvijek trebati učiti, analizirati, sintetizirati, osluškivati, osjećati, ali kada slobodnom odlukom i s ljubavlju stavimo Boga na prvo mjestu u svome životu, tada se sve dramatično mijenja. Vanjske okolnosti pri tome najčešće ostaju iste, ali mijenja se naš pogled na njih, a time i naš odnos prema njima.

Kada se otvoriš Bogu, kada postaneš svjestan danâ u kojima su na putu života bili tragovi samo jednih stopa jer te Otac nosio na rukama, kada pozoveš Isusa da s Tobom večera i staviš na stol tanjur i za Njega, kada zamoliš Duha Svetoga da Ti pomogne raspakirati darove koje si od Njega dobio na krizmi, tada dolaze mnogi odgovori i slože se mnogi dijelovi naših životnih mozaika. Shvatiš da ovdje na zemlji nikada nećeš moći dobiti sve odgovore, štoviše, da nećeš uspjeti doći ni do svih pitanja, ali da to nije ni toliko važno, osobito ne onoliko koliko si do sada mislio. Shvatiš da se doista sve svodi na vječnu borbu između dobra i zla i na tvoju odluku na kojoj si strani u toj borbi.

O. Jure Zečević, u svome posljednjem predavanju nama u ovome sastavu, govori upravo o tome i pozorno slušamo. Što sam ja to u životu do sada skupio? Kontejner sa smećem ili kovčeg s blagom? A blago je ljubav, blago je dobrota, blago je pozitivnost. Blago je ako sam nekoga osokolio i ohrabrio, a ne ako sam nekoga povrijedio, ponizio, prezreo, uvrijedio. Kontejner sa smećem ili kovčeg s blagom? Kada dođe suton života broji se samo ljubav. Kako živjeti? Najprije se treba očistiti, vidjeti što je kod mene nečisto, tj. što je u suprotnosti s ljubavlju, jer Bog je ljubav, i s dobrotom, jer Bog je dobrota. Ako ste na ovaj studij došli radi produbljenja vlastita života, važan je ovaj prvi korak, ako tu barem malo napredujete, već vam se isplatilo. Netko misli da je najveća pobožnost povući se negdje i izgovoriti brojne molitve. To jest vrijednost, tj. to može biti vrijednost, ali bilo bi puno korisnije da malo poštenije, pravednije analiziram sebe. Što sam ja to danas činio drugima, kakav sam učinak imao na svoju okolinu, na ljude koji su mi sada dani, pa i na ovome Sustavnome studiju duhovnosti, kako se ja odražavam na njih, tako da im otežavam i kvarim dan ili tako da im budem potpora? Pazim li da se ono što činim ne odražava destruktivno nego konstruktivno? Olakšava li moja prisutnost drugima život nula cijelih, nula nula nula nula jedan, ali olakšava ili im ga otežava? I na koji se ja način pozitivno odražavam na nečiji život? Tako da mu ništa ne prigovorim ili tako da mu posvijestim, ako hoće slušati? Nastojim li isto tako da i ja budem spreman stalno sebe preispitivati, stalno sebe redizajnirati, promijeniti u pogledu ponašanja koje možda nekoga drugog iritira, kvari mu ljepotu i radost života? To je ono Isusovo, ako te netko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi. Zašto? Jer se onda razbija taj model, taj lanac uzročno-posljedičnih veza. Navikli smo uzvratiti jednakom mjerom. I ja tebi – kažemo, a moraš biti dobar čovjek da bi ta rečenica imala dobar učinak. Dobar čovjek uvijek reagira dobro bez obzira je li do njega doprla pozitivna ili negativna stvarnost ili utjecaj. I onda se osjećaš dobro zato što nisi dopustio da te uprlja nečiji negativni utjecaj, nečija neizgrađenost, neotesanost, primitivizam ili nešto drugo. Smiješiš se. Tko zna zašto je i on takav?! Možda zato što nije imao prilike uobličiti sebe u jedno humano i bogoliko biće. A ti želiš postati svjetlo, osjećati da pridonosiš svjetlu a ne tami, dobru a ne zlu, ljubavi a ne mržnji. Kako to postići? Samo je jedan odgovor – ljubav! Amor! Amorizirajte svoje biće i svoj život! I budite kretivni. Ljubav je kreativna. I vi ste kreativni jer ste kreirani, stvoreni ste na sliku Kreatora.

Tonemo u svoje misli. Da, doista. Zašto smo se upisali na ovaj studij? Je li ispunio naša očekivanja? A mi? Jesmo li dali sve najbolje od sebe da ovaj studij bude dobar i uspješan? Odlazimo li kao bolji ljudi i hoćemo li išta od svega ovoga moći uklopiti u svoju svakodnevicu? Prisjećam se svega. Mnogo ću toga pamtiti, ali ono što me se od svega najviše dojmilo trenuci su kada su naši predavači stajali ispred nas prije nego što će započeti svoja predavanja i kada je iz njih zračila molitva kojom su se pripremali za predavanje, kada je s njihova lica blistala blizina i prisnost, kada su nam najviše davali od ljubavi koju su od Boga primili. Čovjek sam (pisane) riječi i riječi mi mnogo znače, ali to nešto neopisivo što sam tada doživljavala zauvijek će ostati u meni.

O. Dario Tokić pjeva: Zahvali srcem prepunim, zahvali Ocu Svetomu. Predavanja su gotova, u dvorištu smo, traje naše završno druženje, blagujemo kruh i riječ, slavimo Gospodina i zahvaljujemo na zajedništvu. Da, prečesto to zaboravim – možemo jedni drugima na putu biti i suslavljenici! Naša draga Ana Šarić, predstavnica studenata našega naraštaja, zahvaljuje svima – našim predstojnicima, o. Draženu Vargaševiću i o. Franji Podgorelcu, našim dragim tajnicama, Mihaeli Vargašević i Snježani Foršek, ovdje prisutnima profesorima o. Juri Zečeviću i o. Dariju Tokiću kao i svim drugim predavačima i naravno – svima nama! Bila je divna predstavnica, mnogo se toga ne bi dogodilo i ne bi bilo tako dobro i lijepo da nije bilo njezine ljubavi, požrtvovnosti i smisla za organizaciju. Hvala, draga Ana! Ani su posebno u srcu ostale naše zajedničke mise u kapeli iznad predavaonice. I dok to govori, zbilja postajem svjesna koliko su bile posebne i koliko smo mnogo doživjeli i dobili u tim susretima. Misa je susret nebeske i putujuće Crkve i uvijek je ono najbolje što na zemlji možemo doživjeti. A doživjeti taj susret s ovim dragim ljudima veliki je dar i treba ga čuvati u sebi kao dragocjeni biser. Istom zahvalnošću predajemo i maleni darak našoj dragoj tajnici Snježani. Bez pretjerivanja, njezin doprinos uspješnosti našega studiranja ponekad je bio veći od našega! Hvala, draga Snježana! Hvala. Mislim da je to ključ uspješnosti onoga o čemu nam je jednom prilikom govorila profesorica Angela Jeličić – što je stariji, čovjek bi trebao moći sa sve manje riječi reći sve više. Meni to još ne uspijeva. Možda to ne znači da sporo učim nego da još nisam tako stara. J Ili da dovoljno ne izričem zahvalnost koju osjećam. Stoga – hvala svima! Bog nas sve blagoslovio i sačuvao za život vječni! Smiješite se, dragi moji, amorizirajte svoje biće i svoj život, budite kreativni i uvijek budite bogati – Bogu nalik.

Viktorija Lijović, polaznica SSD-a

Poštovane studentice i studenti, nastavnice i nastavnici,

sv. Misa kojom ćemo Gospodinu zahvaliti za proteklu akademsku godinu i za sve vrijedno i lijepo što nam je, posredstvom Sustavnog studija duhovnosti darovao, biti će:

u subotu 3. lipnja 2017. u 12.00 sati, u kapelici Duhovnog centra sv. Ivana od Križa.

Završno druženje studenata i profesora je istoga dana, po završetku predavanja,  u 16:00 sati.

Dobro došli!

Studijsko-kulturalni dan prelijepa je tradicija Sustavnog studija duhovnosti koja spaja ono što učimo i ono što nas uljuđuje, tradicija u kojoj se susreću sadašnji i bivši polaznici Studija, te tradicija koja naš studij čini sustavnim na osobit način i koja našoj duhovnosti daje ono što putovanja daju našoj svakodnevici. Ove smo godine na put krenuli 6. svibnja rano ujutro, a naša su odredišta bila Pleterje, Kostanjevica na Krki i Otočec. U Sloveniji, naravno.  Razmišljam o tome što znam o Sloveniji. Malena je, susjedna je, ima prelijepu prirodu, jako je lijepo uređena. Sv. Josip zaštitnik  je (i) Slovenije.

Razmišljam o tome kako je na putu mnogo lakše biti zadovoljan svojim mjestom nego tamo gdje inače jesmo, gdje je naša svakodnevica. Možda je to zato što putovanje ima svoju vremensku ograničenost i svoje prostorno određenje, možda zato što upoznajemo nova mjesta i nove ljude, a pomalo i sebe, a možda zato što nam daje tako potreban odmak od svakodnevice. Bilo kako bilo, radujem se i upijam istu takvu radost s lica oko sebe.

Svi su se putnici sretno ukrcali i sjeli na svoja mjesta. Pozdravlja nas naš predstojnik, o. Franjo Podgorelec i zaziva Božji blagoslov na nas i na naše putovanje. S nama su i o. Jure Zečević, profesorica Silvija Migles, Tanja Radionov – nekima bivša kolegica, a nama bivša profesorica – kratko, ali jako korisno i poticajno!, i naša draga tajnica, Snježana Foršek. Ona je sve uspješno organizirala i koordinirala, a mi smo se radosno prepustili putovanju. Putovanje započinjemo molitvom Jutarnjeg časa, molimo i pjevamo zajedno, postavljamo temelje zajedništva koje od putnika čini suputnike.

Približava se naše prvo odredište, Pleterje. Dolazimo do kartuzijanskog samostana, jedinoga u ovome dijelu Europe. Dočekuje nas poziv na tišinu i molitvu – Menihi, ki smo posvetili svoje življenje Bogu, se vam zahvaljujemo če spoštujete samoti in tišino tega kraja, na katerim smo pozvani z vami v molitvi, ali natpis pokraj ulaznih vrata zapravo nije ni potreban. Ovo mjesto upravo zrači stoljetnim mirom molitve i svetoga života i nježno nas i neosjetno čini drugačijima – tišima, usredotočenijima, zamišljenijima. Izvrsna priprema za svetu Misu koju smo zajedno slavili u staroj gotičkoj kapeli. Ona je dio prvotne gradnje i uz staru gotsku crkvu jedino mjesto koje posjetitelji sada mogu vidjeti.

O. Franjo Podgorelec ukratko nas je u propovijedi upoznao s Kartuzijanskim redom i njihovom duhovnošću, kao i s nastankom pustinjačkih i samostanskih redova općenito, a osobito cistercita, čiji je samostan u Kostanjevici na Krki zatvoren krajem 18. st., a u kojemu je danas Galerija Božidar Jakac. Kartuzijanski je red nastao u 11. stoljeću i ubraja se u pustinjačke redove s nekim obilježjima cenobizma. Kartuzijanci žele uspostaviti ravnotežu – žive u zajednici, ali svatko sam u svojoj ćeliji, svatko ima svoj posao, a susreću se samo nedjeljom na sv. Misi i ponedjeljkom u šetnji. Cilj je svakoga kršćanskog života biti s Bogom, a posebnost je Kartuzuijanskoga reda da nema drugih ciljeva. Njihova je karizma pokazati nam važnost samoće, sabranosti, trenutaka tišine. Oni nam svjedoče primat kontemplativne molitve u kršćanskome životu, onaj bolji dio, kao kod Marte i Marije – oboje je važno – i raditi i biti, ali biti s Bogom najvažnije je od svega. Da možeš činiti po Božjoj volji, moraš znati što Bog od tebe hoće. I moraš, kao Marija, čuvati u svom srcu ono što ti Bog govori.

Nakon svete Mise, iskazali smo čast relikvijama sv. Brune i sv. Križa i razgledali kapelicu i njenu malu sakristiju. U sakristiji nalazimo natpis: Prosimo duhovnike – goste, ki tukaj mašujejo, da uporabljene predmete pospravijo na njihovo mesto! i odmah do njega: Molimo svećenike – goste, koji ovdje mise da upotrijebljene predmete uredno pospreme na njihovo mjesto! Znak je to da su ovdje Hrvati česti gosti i da su ovdje služene mnoge Mise na hrvatskome jeziku. Sretna sam i zahvalna na tome! Kršćani su djeca Božja i jedni su drugima mnogo više od susjeda ili prijatelja ili znanaca, jedni su drugima sestre i braća. Prije izlaska divimo se upečatljivoj slici koja se nalazi na zidu preko puta oltara i zajedničkim snagama otkrivamo da je riječ o poklonu Isusu i prinosu darova tri kralja. Likovi su prikazani drugačije nego što smo navikli, ali poruka slike je univerzalna i pronašla je put i do nas. Okrećemo se, prigibamo i mi svoja koljena i klanjamo se svome Bogu. Razmišljam što su moji tamjan, zlato i smirna i prisjećam se zašto sam upisala ovaj studij, zašto me se karmelska duhovnost toliko dojmila. Tada nisam ni znala da riječ remeta ima isti korijen kao i riječ eremit i kamo će me na mome duhovnome putu odvesti potraga za zagrebačkom oazom molitve i mira.

Monasi i monaški način života bili su dominanti u Crkvi sve do pojave prosjačkih redova. Postojali su pustinjački i samostanski monaški redovi. Pustinjački ili eremitski redovi nastali su početkom 4. stoljeća, kada su prestali progoni kršćana, a time i mučeništvo, pa su mnogi kršćani tražili način kako sada Bogu pokazati svoju vjernost. Anahoreti su bili pustinjaci koji su se odlučivali za potpunu osamu, a cenobiti su živjeli u nekome strožem obliku zajedničkoga života. Danas je pustinjaštvo opet u porastu, kako u monaškim zajednicama tako i u individualnome obliku.

Vrijeme je, međutim, da o kartuzijancima doznamo nešto više upravo od kartuzijanaca. Započinje multivizijski program o povijesti Kartuzije i životu kartuzijanaca. Očaravaju me gregorijanski korali koji prate cijeli program.

Kartuzijanski je red pustinjački red ustanovljen na „hvalu slave Božje“, koja je u tome da nas „intimnom ljubavlju sjedini sa sobom“ i da tako donesemo mnogo ploda. Prvi kartuzijanski samostan osnovao je 1084. godine sveti Bruno sa šestoricom drugova u mjestu Chartreuse kod Grenoblea u Francuskoj, gdje se i danas nalazi Velika Kartuzija, koja funkcionira kao matična kuća Kartuzijanskoga reda. Sveti je Bruno želio osnovati samostane na osami i u tišini kako bi se redovnici mogli povući iz vreve svijeta i posvetiti šutnji, samoći, kontemplativnoj molitvi i liturgiji. Kartuzije se, stoga, nalaze na tihim i izoliranim mjestima, uglavnom u planinskim i šumovitim područjima.

Iz stare gotičke crkve izlazimo u predivan dan i predivna suncem obasjana priroda mami nam osmijehe na lice. Dio skupine nastavlja razgovarati, dio se okuplja oko o. Jure i profitira od njegova iznimnoga znanja, a dio odlazi u malenu prodavaonicu u kojoj se mogu kupiti pleterska vina, rakije i pčelinji proizvodi, te nešto suvenira. Naša nas različitost spontano odvodi na različita mjesta, ali samo zato da potom razmjenjujemo iskustva i idemo pogledati ono što jedni drugima preporučujemo. Sličnost olakšava suživot, ali mislim da je upravo različitost temelj pravoga zajedništva, onoga u koje se i trenuci samoće skladno uklapaju. Prilazi mi prijateljica koja se nakon razgledavanja nije pridružila ni jednoj od ovih skupina. Jednostavno je sjela pored crkve i upijala tu stoljetnu tišinu i te stoljetne molitve, tu bliskost sa Stvoriteljem i svime što je stvorio, to nešto što ne možeš opisati, nego samo osjetiti. Ne skida osmijeh s lica. Laganim korakom pridružujemo se skupini i odlazimo u muzej na otvorenome. Muzej prikazuje život seljaka u Dolenjskoj u 19. stoljeću.

Odlazimo iz Pleterja prepuni dojmova i pohvala i krećemo prema Kostanjevici na Krki gdje ćemo objedovati u Gostilni Žolnir i posjetiti bivši cistercitski samostan u kojemu je sada smještena Galerija Jakac.

Dok blagujemo doista izvrstan objed, odgonetavamo što bi mogle značiti rečenice na zidu i međusobno razmjenjujemo dojmove o svemu. Ukupni dojam izvrsna objeda zaokružuje štrudla od jabuka, nadaleko poznata kao specijalitet ovoga kraja. Zahvaljujemo vrijednim domaćinima na svemu i laganom se šetnjom upućujemo prema bivšem cistercitskom samostanu. Divimo se skulpturama nastalima u sklopu manifestacije Forma Viva. Odlično su uklopljene u prelijepu prirodu.

Samostan je 1234. godine dao izgraditi koruški vojvoda Bernard Spanheim, a zatvoren je 1786. godine kada je car Joseph II., pored drugih redova, ukinuo i cistercite. Dočekuje nas gđa Dejana Piperski, naša domaćica toga dana i upoznaje nas s daljnjom poviješću samostana. Razgledavamo prelijepo dvokatno arkadno dvorište koje ima 230 arkada i samostansku crkvu koja je zatvorena 1820. godine i u kojoj se danas odvijaju izložbe, koncerti, kazališne predstave, vjenčanja, dodjele priznanja i druge priredbe i manifestacije. Na kraju još razgledavamo stalne zbirke Galerije Božidar Jakac – zbirku Božidara Jakca, zbirku Zorana Dideka i Pletersku zbirku europskih slikara iz 17. i 18. stoljeća. Budući da je gđa Dajana inače zadužena za knjižnicu, pokazuje nam i veliku Knjižnicu Toneta Potokarja. Zahvaljujemo našoj domaćici i polako krećemo prema Otočcu, zadnjoj destinaciji našega puta.

Otočec je dvorac koji se također nalazi na otoku na rijeci Krki i jedini je vodeni dvorac u Sloveniji. Zajedno s prekrasnim dvorskim parkom predstavlja jedno od najslikovitijih mjesta u Sloveniji i svrstava se među kulturne i prirodne znamenitosti. Dvorac se u pisanim izvorima prvi put spominje 1252. godine, a tijekom stoljeća mijenjao je izgled i vlasnike. Posebno se ističe renesansni portal iz 16. stoljeća s mramornim medaljonima s djevojačkim profilom. Posebnost i svojevrsna atrakcija Otočca su bijeli labudovi koji su se ovdje nastanili 1968. godine i kojih danas ima više od 50.

Prepuni dojmova odlazimo u autobus i krećemo za Zagreb. Putovanje završavamo Večernjim pohvalama, opet molimo i pjevamo zajedno, učvršćujemo temelje zajedništva koje od putnika čini suputnike.

Mnogo smo toga doživjeli na ovome putu, dojmovi će se slagati još danima, ostat će mnoge lijepe uspomene – na prekrasne ljude koje smo upoznali ili ponovno sreli nakon mnogih godina, na prekrasne razgovore duša koje slično razmišljaju i osjećaju, na sve lijepo i dobro što smo vidjeli i čuli i iznad svega – na onaj stoljetni mir u Pleterju, mir izmoljen u tišini i sabranosti, “mir koji svijet ne poznaje i radost u Duhu Svetom” (sv. Bruno).

Zahvaljujem Bogu na svemu, najviše što me tako strpljivo vodi i ljubi i molim ga da mi pomogne da ga bolje nasljedujem i ljubim.

Vraćamo se u svakodnevicu. Što ćemo u nju ugraditi od ovoga putovanja? Riječima Antonije Tomazinić koja je opisala naše prošlogodišnje putovanje u Karlovac i Udbinu – za početak, s osmjehom na licu, pružimo svjedočanstvo ljubavi onome tko nam je najbliži.

Viktorija Lijović, polaznica SSD-a