Prvi u novom ciklusu redovitih mjesečnih susreta završenih studenata Sustavnog studija duhovnosti održan je 1. prosinca 2012. Susret je započeo molitvom, koju je pripremio i vodio apsolvent SSD-a, Nedeljko Štefančić. Potom je br. Stipe od Božanskog Srca Isusova (Tomić), OCD održao predavanje: “Mali put” u životu i nauku Terezije iz Lisieuxa-a”. Br. Stipe diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu , 25. listopada 2012., s najboljim uspjehom u svojoj generaciji, kroz svih 5 godina studija. 15. prosinca, u remetskom svetištu  mons. Ivan Šaško zaredit će ga za đakona.

Predavač je izlaganje osmislio kao duhovno promišljanje o životnom putu klauzurne karmelićanke sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica, najmlađe naučiteljice Crkve. Životnim primjerom ove svetice br. Stipe nas je nastojao ohrabriti na svjedočenje svoje vjere u svakidašnjem životu.

Terezija iz Lisieux-a uči nas da je najvažnije upoznati sebe i prihvatiti vlastite nesavršenosti, duboko ukorijenjene u nama. Ona je spoznala samu sebe i naučila se podnositi. Uvidjevši svoje slabosti, nije postala malodušna. Naprotiv! Bivala je radosnija, i njena ljubav prema dobrom Bogu i bližnjima, uvećavala se. Rasla je u istinskoj poniznosti, povjerenju i predanju Njegovoj volji. I malodušnost je, prema Tereziji, oholost. Malodušna osoba ima premalo povjerenje u Boga, a preveliko u vlastite sposobnosti. Stoga, pouzdajući se ponajviše u svoju snagu, opetovano doživljava poraze te napušta bitku, zaključivši da nema smisla truditi se, kad joj je pobjeda, ionako, nedostižna. Mala Terezija potiče nas da se borimo bez popuštanja, makar i bez nade da ćemo dobiti bitku. Govori nam: »… dobri Bog ne traži od vas ništa, do dobre volje«. Ono što vrijedi nije pobjeda, nego srčanost kojom smo se borili. Bog ne broji naše poraze, nego naša nastojanja. Tako i porazi postaju pobjede. Bog više voli naše ponizno i nemoćno nastojanje, nego ohole uspjehe.

Mali put / put djetinjstva jest neprestano, neumoljivo traganje za svjetlošću, za istinom, za potpunom prozirnosti samoga sebe s povjerenjem u nebeskog Oca koji, posluživši se i najslabijima, čini velike stvari.

Sv. Mala Terezija je, u nepunih 25 godina jednostavnog, skromnog, skrovitog  života u tišini Karmela, postigla puninu svetosti. Njezin život nije bio prikupljanje zasluga. Uvijek je nastojala sve činiti samo iz ljubavi prema Bogu, svjesna svoje malenosti i neizmjerne Očeve Ljubavi.

Izlaganje br. Stipe Tomića potaknulo je brojne sudionike da izreknu vlastita vjernička svjedočanstva te svoje razumijevanje Terezijinog »malog puta«. Razmjena iskustava i druženje potrajalo je još dugo, nakon predavanja.

Snježana Foršek