U petak 17. 3. 2017., započela je naša duhovna obnova na Buškom jezeru koju je vodio o. Đani Kordić, a svesrdno su mu pomagali i svi ostali članovi ekipe iz samostana: br. Alen Mažić, br. Vlado Vuković i gospođe koje su nam kuhale i brinule da se doista osjećamo dobro.

Vrijeme je bilo sunčano ali prohladno. Najprije smo razgledali samostano koji je uistinu velik i može primiti šezdesetak do stotinjak ljudi. Odiše jednostavnošću, čistoćom i uzvišenošću. Prevladava kamen i bijela boja. Na prvom katu samostana nalazi se i etno zbirka narodnih nošnji i nakita, čipki i drugih ukrasa iz livanjskog i općenito bosanko-hercegovačkog kraja, koju je godinama prikupljao o. Zvonko Martić. U prizemlju se nalazi i suvenirnica u kojoj se nalaze naslovi karmelskih izdanja, nabožni predmeti, ljekoviti čajevi i balzami, antialergijski jastuci, krunice i predmeti koje izrađuju učenici iz Afrike, a za čije se školovanje izdvajaju određena sredstva.

Teorijski dio duhovne obnove odvijao se u knjižnici, a praktični u meditacijskoj dvorani, u kojoj smo uz zvukove glazbe vježbali nutarnju – misaonu molitvu. O. Đani govorio je o kršćanskom putu razvoja općenito, ali je i naglasio da svatko od nas ima svoj put, pri čemu su vjera i molitva izuzetno važni i bez kojih nije moguće razvijati svoj unutarnji život. Ulaskom Boga u naš život, ništa više neće ostati isto. Međutim, ne smijemo se ulijeniti, nego nam valja iskoristiti Božju milost i otkriti vlastito poslanje u društvu te nikada ne bismo smjeli izgubiti iz vida naš najvažniji cilj – život vječni; da bismo to postigli, trebamo nasljedovati Krista. Na tom putu susretat ćemo se s brojnim poteškoćama, krizama čišćenja – tamnim noćima (nerazumijevanjem, odbacivanjem od okoline i dr.), međutim, Bog je i tada uvijek s nama i ne smijemo posustati; jer Bog je vjeran, nagrađuje svaki naš trud. Važno je slušati Božju volju, Božji glas, a ne samoga sebe, naime, naše srce i razum lako nas mogu prevariti, pogotovo ako nisu disciplinirani, ni odgojeni da slušaju Božji glas.

S nama su u samostanu boravili i članovi zbora mladih iz Dalmacije koji su nas na svečanoj nedjeljnoj misi, u kapelici sv. Terezije Avilske, počastili prekrasnom izvedbom svojih duhovnih pjesama. Misi su nazočili i mještani iz okolice pa su svi hodnici oko kapelice bili prepuni, baš kao za vrijeme svih značajnijih blagdana. Nakon što smo primili obilne duhovne darove, braća su nas poslije nedjeljnog ručka počastila kavom i ispratila uz tople prijateljske želje, da im se ponovno vratimo i zaželjeli su nam sretan put. Neki među nama vratit će se već u srpnju sa članovima svih karmelskih zajednica Svjetovnoga reda i proslaviti ćemo svetkovinu Gospe Karmelske ovdje, na Buškom jezeru.

 Željka Mihljević, studentica SSD-a