U petak 1. i u subotu 2. lipnja 2018. godine, polaznici „Sustavnog studija duhovnosti“  u Remetama imali su svoj zadnji radni vikend u ovoj akademskoj godini (2017./2018.), a nama, meni, studentima 2. godine ujedno i posljednje predavanje na ovom studiju.

Kako li je samo tako brzo prošlo – dvije godine – kao da smo se jučer upisivali, čekali da počne prvo predavanje, a sada već došli do završnog predavanja iz kolegija „Duhovna poruka apostola Pavla“, koje je održao profesor Dario Tokić. Ali, ovo završno predavanje zaista nam je dalo sveobuhvatnu poruku za naš daljnji duhovni hod. Pavao je bio prvi veliki misionar u kršćanstvu i njegove poruke doprle su ne samo do Židova, nego i do drugih naroda. Njemu je bilo jako važno da se Isus Krist prepozna kao Spasitelj svih ljudi i da se živi u Kristu. Važna Pavlova tema je opravdanje po vjeri: „Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati“ (Gal 2,16). Bog će nas na temelju naše vjere spasiti, zato se trebamo koncentrirati na Boga koji čini nešto za nas. Ako je opravdanje po Zakonu, onda je Isus Krist uzalud  umro. Zakon upućuje što valja ili ne valja. Do dolaska Isusa Krista bilo je važno koliko je netko izvršio po Zakonu, ali Isus Krist je donio novost – novu ekonomiju spasenja:  bitna je VJERA. Mi kršćani moramo shvatiti da je Isus za nas prolio krv i poštovati ono do čega mu je stalo, a ne izvršavati Njegovu volju iz straha da će nas kazniti. Kršćani su sveti, zato što pripadaju Bogu, a ne zato što su bez mane. Temeljni identitet kršćanina je da je svet, a to znači da je Božji. Isus je donio revoluciju – promjenu ljudskog srca. Svaki čovjek može se opredijeliti za ljubav. U pismu Filemonu, Pavao je istaknuo kako je za ljubav normalno da se čovjek ponizuje za onoga koga ljubi te da čovjek djeluje tj. izvršava sve slobodnom voljom – koja je  znak njegove ljubavi i vjere. Pavao ne traži socijalnu preobrazbu, nego preobrazbu naših odnosa. Bitni su međuljudski odnosi. Odnosi su jako važni – to je bit našega života. Čovjek se uvijek može opredijeliti za drugačiji pristup ljudima. Mi smo bića odnosa i za odnos smo stvoreni. Nije važno što su ljudi, nego je važno kako postupamo prema ljudima. To nas je Isus došao podučiti. Došao nas je podučiti da naše srce treba poštovati drugu osobu – da trebamo imati srce za čovjeka, prihvaćati čovjeka, kao brata ljubavi. Pavao nam u poslanici Efežanima daje slijedeće konkretne upute:

1.)  „Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi“ (Ef 4,1-2). Budi ono što jesi i što si! To je naš poziv i tako se trebamo ponašati, ako želimo da se naš poziv i ostvari.

2.)  „Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove“ (Ef 4,17). Kad si kršćanin, ne živi kao poganin, pa ne govori „svi tako rade“. Nije mjerilo kako drugi žive, nego na što me Bog poziva. Kršćani su osobe „s vlastitom kralježnicom“.

3.)  „Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena  i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris“ (Ef 5,1-2). Naše je mjerilo: biti nasljedovatelji Božji, jer smo stvoreni na Njegovu sliku. Naše bogoslužje je naš moral i Bog želi da ga se tako štuje. Treba odgovarati Božjim očekivanjima – živjeti tako da Bog bude ponosan na nas.

4.)  „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“ (Ef 5,21). Bog nam je dao svu svoju ljubav i mnoge darove, a naše je da nasljedujemo Krista. Ne gurati naprijed samo svoju volju, nego biti podložan. Ako svatko tjera svoju volju, nastaje kaos/nered. Nijedan red ne može funkcionirati bez podložnosti, već sve stvari moraju biti na svojem mjestu. Treba znati prihvatiti i podložiti se, zato što želimo zajedno raditi na onome što Bog od nas traži. Naš zajednički projekt je Isus Krist. Gdje god da jesi, možeš učiniti nešto dobro, nešto Božje. Ako si kršćanin, budi ono što Bog od tebe traži, nemoj biti poganin! Uvijek imaš izbora – izbori nisu uvijek lagani, ali „BUDI ČESTIT I BOŽJI!“. Živimo svoj kršćanski poziv i neka se vidi Bog u našem životu! Bog će te pitati kako si postupio prema svojem bližnjem. Naš odnos prema drugima nije uvjetovan ponašanjem drugih prema nama, već Božjom voljom. Temelj za naše spasenje je ono što je Bog učinio za nas. Taj dar prihvaćamo vjerom, a djela pokazuju da li je naša vjera autentična. Pavao je donio poticaj za novu ekonomiju spasenja i objasnio novost koju je donio Isus Krist.

Ljepše riječi za kraj akademske godine nismo mogli čuti, te će zasigurno ostati u našim srcima, kako bismo i mi drugima mogli davati poticaje i širiti Radosnu vijest za najljepši Božji dar – izrastanje u ljubavi. Nakon završnog predavanja imali u kapelici Te Deum – sv. Misu kojom smo zahvalili dobrom Bogu za proteklu akademsku godinu. Misu je predslavio o. Franjo Podgorelec, glazbom na gitari animirao je o. Dario Tokić, a svojim predivnim glasovima studentski zbor SSD-a.

Nakon sv. Mise, počelo je završno druženje u dvorištu ispred Duhovnog centra svetog Ivana od Križa, uz glazbeni doprinos o. Darija Tokića na gitari i raspjevanih studenata. Pjesmom smo slavili Gospodina. A u prekrasnoj prirodi ispred Centra uvijek se osjeća  prisutnost Božja. Naša draga predstavnica studenata, Karmela Bogadi, zahvalila se u ime svih studenata predstojniku o. Franji Podgorelcu i našoj tajnici Snježani Foršek. Bez njih i njihovog izvanrednog truda oko organizacije studija, te bez svih profesora koji su održavali izvrsne kolegije, zasigurno bismo  propustili sadržaje, riječi i misli koje su bile od velike važnosti za naš duhovni rast. I kako nam je o. Franjo u svojoj zahvali rekao: „Ovdje ste došli, da ono što ste dobili na  krštenju, na ovom studiju produbite i razumijete!“.  I zaista, tako je i bilo. I zauvijek smo u svojim srcima ponijeli sljedeće misli s predavanja (ovo je samo jedan maleni dio):

-          Kreni, u zajedništvu s Gospodinom, na autentičan put svetosti i proslavi Stvoritelja svojim životom!

-          „Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji:  neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka,  da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni  mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina  te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu,  da se ispunite do sve Punine Božje“ (Ef 3, 14-19).

-          Ljubav je čin volje, stati uz drugoga i moguća je samo ako postoji vjera u Boga!

-          Kršćanski duhovni život je ostvarivanje otajstva Isusa Krista u životu kršćanina i Crkve, potpomognuto kreposnim životom i Duhom Svetim, sve do svetosti!

-          Vrhunac duhovnog života je prijateljstvo s Bogom!

-          Sveto pismo je živa Božja Riječ i ona je izviranje i napajanje, ona je mjesto Božjeg boravka, ali i put do Njega!

-          Liturgija ne završava u crkvi, nego se proteže u naš život!

-          Mi smo zasijani od Oca, posijani od Njega u ovaj svijet, u određeno vrijeme, za potrebe društva i čovjeka u tom vremenu (naš pojavak nije bezvezan)!

-          Definicija molitve prema sv. Tereziji Avilskoj „Biti nasamo s Onim za koga znaš da te ljubi” (nije toliko činiti, koliko bivovati).

-          Hvala ti, jedini izlazu u bezizlazu!

Zato, još jednom svima od srca hvala! Ovaj studij nas je stvarno naučio: „Uvijek imaj na umu da u svemu trebaš slijediti stope Isusa Krista. Izgradi svoj život na Njemu jedinom. On te ljubi. Uzljubi ga“ (sv. Ivan od Križa). Bogu hvala!

 Sanja Pavičić, polaznica SSD-a

Cijenjene, cijenjeni,

prije ljetnog odmora, Tajništvo ureduje do 11. srpnja 2018. - srijedom od 16.00 do 19.00 sati te u terminima ispita koji se održavaju u Duhovnom centru Ivana od Križa, u Remetama.

Cijenjene studentice i studenti,

tajništvo ne ureduje u srijedu 23. svibnja 2018. jer je tajnica, zbog druge obveze, odsutna izvan Zagreba.

U subotu, 5. svibnja 2018., polaznici našeg Sustavnog studija duhovnosti u Remetama imali su svoj Studijsko-kulturalni dan. Sukladno odluci Vijeća SSD-a, te u organizaciji o. Franje Podgorelca, predstojnika studija, o. Jure Zečevića i tajnice Snježane Foršek ove godine nam je cilj bilo Gradišće (Burgenland) u Austriji.

Iz Remeta smo krenuli u 7 sati ujutro. Sveukupno nas je u autobusu bilo 43 osobe. Put je vodio kroz Mađarsku do glavnog grada Gradišća – Željeznog (Eisenstadt). Uz brata Željka Bezića-a, koji je polaznik SSD-a, putnicima su se pridružili još trojica naših bogoslova: br. Ante Travica, br. Stanko Pažin i br. Juraj Marinković.

Po dolasku nas je u katedrali dočekao biskupski vikar za Hrvate, pater mr. sc. Štefan Vukits, OMV, koji nam je, govoreći svojim gradišćanskim hrvatskim, prenio pozdrave službeno iz Željeznog odsutnog biskupa dr. sc. Egidija (Ägidius) Živkovića (Zsifkovics), također Gradišćanskog Hrvata. Pater Štefan nam je iz prve ruke, kompetentno, predstavio povijest Gradišća, Željeznog i biskupije, s osobitim naglaskom na povijesti Gradišćanskih Hrvata, od njihovog odlaska iz domovine do sadašnjeg njihovog stanja u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. U znak zahvalnosti za srdačan prijem i izloženo predavanje patru Štefanu smo darovali Sabrana djela sv. Terezije Avilske koja su publicirala naša “Karmelska izdanja”.

Potom smo u katedralnoj crkvi sv. Martina slavili svetu Euharistiju, prikazavši je ne samo za vlastite potrebe, nego i za sve one kojima je Božja pomoć najpotrebnija, za Gradišćanske Hrvate i sve njihove žive i pokojne.

Željezno je grad koji je između ostaloga poznat i po velikom kompozitoru JosefuHaydnu (1732.-1806.), dvorskom glazbeniku poznate mađarske plemićke obitelji Esterházy. Čak i restoran u blizini katedrale, u kojemu smo, nakon Svete mise i razgledanja katedrale, objedovali izvrsno pripremljenu hranu nosi ime po njemu: “Haydnbräu”. Nakon objeda, šetajući gradskim ulicama, uspeli smo se do crkve „Bergkirche“ u kojoj se nalazi mauzolej s grobnim mjestom JosephaHaydna. Ta „Bergkirche“, nazivana i „Haydnkirche“, među ostalim je poznata i po „Brdu Kalvariji“ (Kalvarienberg) uz nju, to jest po svome jedinstvenom križnom putu koji nas se iznimno dojmio svojim realističkim i psihološki veoma dorađenim trodimenzionalnim figurama i čijih smo 20 postaja (ne 14!) prošli moleći, razmatrajući i sjećajući se Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

Vidjeli smo i poznati dvorac Esterházy, ali se u njemu nismo zadržavali jer smo u rekreativnom dijelu programa željeli odmoriti oči i obogatiti dušu barem vizualnim kontaktom sa Niuzaljskim ili Nežiderskim jezerom (Neusiedlersee) i šetnjom uz njega, kad već za ulazak u vodu i kupanje nije bilo vremena. To „panonsko jezero“ dugo je čak 36 i široko 6 do 14 kilometara, a prosječna dubina mu je 1,8 metara. Bogato je ribom, pticama i šašom uz obale, a upisano je i u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Nakon kavice i osvježenja pićem u Rušti (Rust), koja je na glasu kao vinska prijestolnica Austrije, došlo je vrijeme za oproštaj od Gradišća i povratak u domovinu.

Kao što smo u autobusu ujutro svi zajedno izmolili i „ispjevali“ jutarnju molitvu iz časoslova tako smo i sada, na povratku, izmolili večernju molitvu, slavna otajstva krunice te litanije.

U autobusu je ozračje bilo uistinu lijepo: nije nedostajalo ni razgovora, ni molitve, ni pjesme, ni šale, ni poezije, ni izlaganja na teme povezane sa posjećenim ciljevima.

Upoznali smo brojne velikane i poznate ljude koji su ponikli među Gradišćanskim Hrvatima, osobito glasovitog Filipa Vezdina (1748.-1806.), našeg bosonogog karmelićanina (redovničkim imenom o. Paulin od sv. Bartolomeja), autora „Sidharubana“ – prve tiskane sanskrtske gramatike. Rođen u nedalekom mjestu Hof, na glasu je kao pionir europske indologije, preteča komparativne filologije i iznimno plodan istraživač kulture i povijesti Istoka. Govorio je više od deset europskih jezika: uz materinski hrvatski govorio je i latinski, grčki, hebrejski, njemački, mađarski, talijanski, španjolski, portugalski, engleski itd., ali također i desetak indijskih dijalekata. Boravio je kao savjetnik na dvoru indijskih vladara.

Njegovo istraživačko i znanstveno stvaralaštvo na područjima jezikoslovlja, povijesti, zemljopisa, arheologije, mumiografije, numizmatike, povijesti umjetnosti i liturgije broji 59 naslova, od kojih je 20 objavljeno u obliku knjiga već za njegova života.

U indijskoj državi Kerali nalazi se spomenploča na kojoj piše: „Ivan Filip Vesdin, Gradišćanski Hrvat, bosonogi karmelićanin, s redovničkim imenom Paulin od Svetog Bartolomeja, misionar u Malabaru od 1776. do 1789. Autor prve tiskane sanskrtske gramatike i preteča indijskih i indo-europskih studija u veliku čast svoje domovine i hrvatskog i indijskog naroda.“

Spomenuli smo se također – od Željeznog nedaleke – „Pustinje svete Ane“ u kojoj su na pustinjački način živjeli naši bosonogi karmelićani koje je u svoje vrijeme znala posjetiti i carica Marija Terezija.

Na kraju ovogodišnjeg studijsko-kulturalnog dana, negdje oko ponoći, dočekao nas je rasvijetljenim ulicama i noćnim panoramama urešen naš glavni grad, Zagreb. Razilazili smo se na više postaja u gradu, već pomalo umorni, ali istovremeno Bogu i organizatorima iskreno zahvalni za ovaj vrijednim duhovnim, studijskim i kulturnim sadržajima uistinu bogati dan.

 Br. Jure Zečević, OCD

 STUDIJSKO-KULTURALNI DAN SUSTAVNOG STUDIJA DUHOVNOSTI

5. svibnja 2018.

Austrija, Gradišće, Eisenstadt (Željezno)

Želimo zajedno slaviti Boga i na ovaj način –  putovanjem, uz slavlje sv. Mise, molitvu, upoznavanje kulture i povijesti, druženje  :)

Prijave: Tajništvo SSD-a

095/777 9256

[email protected]

Cijenjene studentice i studenti,

ispitni termin za kolegij Duhovni modeli Crkve u Hrvata u petak 27. travnja 2018. u 15.00 je otkazan.

Ispit će se održati u petak 11. svibnja 2018. u 15.00.

Zbog velikog broja ispitanika, kako bi svi prijavljeni došli na red, prof. dr. sc. Mijo Nikić će u petak 23. veljače 2018. umjesto u 20:30 ispit započeti u 19:00 sati.

Pismene radove iz svih kolegija dr. sc. Darija Tokića moguće je dostaviti u Tajništvo do subote 10. veljače 2018. Uz rad je obvezno potrebno predati indeks i popunjenu prijavnicu.

(Ivan Blažanović)

Otajstvo Božića jest ovo: Božje rođenje u ljudskoj duši znači da smo se oslobodili svih slika koje su nam drugi pripisali te da spoznajemo izvornu sliku Božju u sebi. To nas dovodi do unutarnjeg mira sa samim sobom.

(Anselm Grün)

Čestit Božić i blagoslovljeno novo 2018. ljeto

svim posjetiteljima mrežne stranice želi

Predstojnik studija

U velikoj dvorani karmelićanskog samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu, Česmičkoga 1, održana je u subotu 17. prosinca 2017., svečanost prigodom Dana studija i promocije diplomanata „Sustavnog studija duhovnosti” (SSD) i studija „Teologije posvećenog života” (TPŽ).

Prisutne su na početku pozdravili predstojnici studija TPŽ-a – dr. sc. Jure Zečević i SSD-a – dr. sc. Franjo Podgorelec.

Predstojnik TPŽ-a, dr. Jure Zečević, u pozdravnom je govoru podsjetio da je studij TPŽ-a ustanovljen 2013. godine, na poticaj i uz potporu tadašnje Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, sadašnje Hrvatske redovničke konferencije, koja je Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca Josipa povjerila da osnuje i organizira studij Teologije posvećenog života te je pozvao prisutne da srdačnim pljeskom pozdrave u dvorani prisutnu predsjednicu Hrvatske redovničke konferencije, s. Anu Mariju Antolović. Glavna svrha TPŽ-a, naglasio je dr. Zečević, jest da, kao jedan od oblika cjeloživotne formacije, redovnicama, redovnicima i drugim osobama posvećenog života omogući produbljenje i osvježenje vlastite duhovne dimenzije. Izvijestio je da su tijekom prvih dvaju nastavnih ciklusa, održanih u Zagrebu, studij upisala ukupno 92 polaznika, dok je u trećem ciklusu koji je ove godine započeo u Splitu studij upisalo 58 polaznika. Citirao je riječi Splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, koji je na početku studija u Splitu izrazio svoje uvjerenje da studij TPŽ-a mnogo znači i za polaznike osobno, ali i za njihove zajednice i Crkvu općenito. Na kraju govora predstojnik TPŽ-a je informirao da će na ovoj promociji diplome primiti 13 diplomanata TPŽ-a i 7 diplomanata SSD-a. Diplomantima i nagrađenim studentima te njihovoj rodbini je čestitao, a profesorima, uzvanicima, gostima i svim prisutnima je zahvaliona dolasku i poželio im da se osjećaju lijepo, ugodno, posvećeno i oduhovljeno.

U svojstvu predstojnika SSD-a dr. Franjo Podgorelec se u svom govoru pridružio pozdravima dr. Zečevića i naglasio da broj zainteresiranih osoba za studij na SSD-u ne jenjava ni nakon 11 godina od osnutkate da je to pokazatelj koliko su ljudi željni i potrebni duhovne formacije i  koliko su dobrodošli formativni studiji ove vrste.

Uslijedio je potom „Prikaz dokumenta Kongregacije za nauk vjere „IuvenescitEcclesia“, o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova, koji je prisutnima izniodr. sc. Petar Janjić, OCD.

Predavač je ukazao na to da je odnos između hijerarhijskih i karizmatskih darova u Crkvi vrlo aktualan, te da obje dimenzije trebaju biti komplementarno prisutne u Crkvi kao rezultat djelovanja istoga Duha. Predstavio je glavnu strukturu dokumenta koji nosi nadnevak 15. svibnja 2016., te istaknuo njegova glavna tematska težišta: – istobitnost hijerarhijskih i karizmatskih darova, -obveza da se „institucionalnu Crkvu“ ne suprotstavlja„Crkvi Duha“, nego da se između njih gradi sklad i komplementarnost, – posluh pastirima,- poštivanje kriterija za razlučivanje autentičnih karizmi, -pravno priznanje; sagledavanje karizmi u perspektivi odnosa opće i mjesnih Crkvi, – uzimanje Blažene Djevice Marije za uzor u tom pogledu.

Nakon predavanja uslijedilo je svečano slovo ravnatelja SSD-a i TPŽ-a, provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, o. Srećko Rimca. U ime Hrvatske Karmelske provincije, kao i u ime Papinskog instituta „Teresianum“ iz Rima, u čijem sastavu se nalazi SSD, pozdravio je sve prisutne, osobitostudentice i studente SSD-a i TPŽ-a koji su uspješno završili studij i kojima će svečano biti uručene diplome. Pozdravio je i ostale studentice i studente, profesore i predstojnike obaju studija te njihovu tajnicu gospođu Snježanu Foršek, OCDS, zahvalivši im svima na angažiranom i predanom radu, bez kojega ovih studija ne bi bilo. Izrazio je uvjerenje da interdisciplinarni pristup tih dvaju karmelskih studija duhovnosti, koji je primjereno otvoren i drugim znanostima i drugim religijama, može pomoći studentima da se orijentiraju i lakše prepoznaju kvalitetne duhovne putove koji će ih dovesti do Istine i zajedništva s Bogom.

U najsvečanijem dijelu programa Ravnatelj je potom uručio diplome i pohvale studentima. Promovirano je sedam diplomanata SSD-a i trinaest diplomanta TPŽ-a.

Pohvalu za najbolji ostvareni uspjeh na SSD-u dobila je Višnja Mesarić, a na TPŽ-u Ana Kolić.

Pohvale za najbolji diplomski rad na SSD-u dobila jeCarol Mirna Herak –Kramberger za rad „Sakralna i duhovna baština grkokatolika u Žumberku“, koji je izradila pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Jure Zečevića. Pohvalu za najbolji završni rad na TPŽ-u dobila je gospođa Spomenka Jurić za rad „Sveta Terezija od Isusa i vizualna umjetnost. Prilog poznavanju značenja vizualnih umjetničkih djela u životu i molitvi svete Terezije od Isusa“, koji je izradila pod mentorskim vodstvom dr. sc. Darija Tokića. Pohvalu za najbolji završni rad na TPŽ-u dobila je također i s. Božica Britvec za rad „Formativni i edukativni potencijal bajki za duhovno i moralno profiliranje osobe“, koji je izradila pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Jure Zečevića.

Na završetku programa predstavnice svih diplomanata uputile su zahvalno slovo dragom Bogu, vodstvu studija, profesorima, tajnici, svojim obiteljima i redovničkim zajednicama, za svesrdnu pomoć, podršku i ohrabrenje tijekom studija.

Glazbeni dio programa animirala je vokalno – instrumentalna skupina „Domeniche“iz Sv. Nedelje, Strmca i okolice kao istudentski zbor na čelu s voditeljicom JasnomKubica. Program je vodila studentica Danijela Blažević, a za tehničku podršku, prezentaciju i ozvučenje skrbio je karmelićanski bogoslov br. Marko Maglić.

Fra Matej Milić, OFMConv

   Svečanost u prigodi Dana „Sustavnog studija duhovnosti“ i studija „Teologije posvećenog života“ i promocija novih diplomanata održat će se:

u subotu 16. prosinca 2017. u 16:30

u velikoj dvorani karmelskog samostana Majke Božje Remetske, Zagreb, Česmičkoga 1.

Program Dana Studija:

1.      Glazbena točka

2.      Pozdravni govor predstojnika TPŽ-a i SSD-a

3.      Izlaganje dr. sc. Petra Janjića: „Prikaz dokumenta Kongregacije za nauk vjere „luvenescit Ecclesia“, o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova

4.      Glazbena točka

5.      Svečano slovo ravnatelja studija mr. sc. Srećka Rimca

6.      Uručenje diploma SSD-a i TPŽ-a (Ravnatelj)

7.      Uručenje pohvala za najbolji ostvareni uspjeh na SSD-u i TPŽ-u (Ravnatelj)

8.      Uručenje pohvala za najbolji završni pisani rad na SSD-u i TPŽ-u (Ravnatelj)

9.      Zahvalno slovo predstavnika diplomanata TPŽ-a i SSD-a

10.  Glazbena točka

 Domjenak

Voditeljica: Danijela Blažević

Cijenjene studentice i studenti,

zbog neodgodive važne obveze, umjesto u ranije oglašenom terminu 26. i 27. siječnja 2018.,  dr. sc. Vinka Bešlić održat će ispit iz kolegija Liturgijska duhovnost: 

Hvala Vam na razumijevanju.

Cijenjene studentice i studenti,

Tajništvo ne ureduje u srijedu 1. studenog 2017., na blagdan Svih svetih.

Poštovane, poštovani,

zbog nedovoljnog broja zainteresiranih, otkazuje se ispitni rok iz Otačke duhovnosti kod D. Magdalenića koji je bio najavljen za 14. lsitopada 2017. od 13:00 do 13:45.

Povijest, teologija i pedagogija.

Franjo Podgorelec

Suvremeni stil života favorizira užurbanost i usmjerenost na vanjštinu, stoga su današnjem čovjeku – više nego u prethodnim povijesnim epohama – potrebni trenuci šutnje, samoće i usredotočenosti na nutrinu. Mnogi zapadnjaci nastoje utažiti ovu žeđ u dalekoistočnoj tradiciji.

Nakana je ove knjige ponuditi relevantne kršćanske izvore „žive vode“ (Iv 4,10). U tu svrhu odabrane su četiri metode iz bogate kršćanske meditativne prakse koje se smatra osobito prikladnima senzibilitetu današnjeg čovjeka.

Autor spomenute metode već više godina proučava, poučava i prakticira u sklopu predmeta teoretsko-praktične naravi „Uvođenje u meditativno-kontemplativnu molitvu.“ Zato, uz spoznaje koje je stekao poznavanjem relevantne svjetske literature o toj tematici, koristi – napose u pedagoškom dijelu – i one stečene vlastitom praksom i iskustvom.

Predbilježbe za upis na “Sustavni studij duhovnosti” (SSD) za akademsku godinu 2017./2018. su u tijeku i traju do 28. rujna 2017.

SSD je studij za osobne potrebe u smislu cjeloživotnog obrazovanja. Svrha mu je u Našoj Crkvi i društvu praktično, sustavno i znanstveno utemeljeno promicati, kako življenu, tako i teorijsko-znanstvenu duhovnost.

Studij mogu pohađati sve osobe sa završenim srednjom stručnom spremom, otvorene osobnoj i intelektualnoj izgradnji.

Predavanja se održavaju svaki drugi vikend – petkom od 16:30 do 20:15 i subotom od 8:15 do 12:00 te od 14:00 do 17:45 – ukupno 14 vikenda u akademskoj godini.

Predbilježbe se mogu izvršiti javljanjem na kontakte: [email protected]; 095/777 9256. Na navedenim kontaktima moguće je, također, dobiti sve informacije o Studiju. 

Predavanja, sv. misa, ispit, opet predavanja – dan je toliko ispunjen i bogat zbivanjima da ne stignemo razmišljati o tome da su to naša posljednja predavanja na Sustavnome studiju duhovnosti i da se više nećemo viđati onako kako je to bilo ove dvije godine. Već nam sve nedostaje i pomalo čeznutljivo pogledavamo kolege koji će nastaviti dolaziti i sljedeće godine. I mi bismo rado nastavili dolaziti, ali upravo je jedna od svrha ovoga studija pomoći nezrelima u odrastanju, slabima u jačanju, naukima u znanju, mlakima u poletu i elanu, sklonima odustajanju u ustrajnosti, nestrpljivima u strpljivosti, kompliciranima u jednostavnosti, opširnima u kratkoći i konciznosti.

Tu zastajem. Prepoznajem sebe. Kada sam upisivala ovaj studij izrazila sam želju naučiti napisati ono što želim kraće i konciznije. Hm, do sada se baš i nisam iskazala u tome. To znači da je to nešto što tek trebam naučiti. Što nas dovodi do još jedne svrhe ovoga studija – pomoći nam da shvatimo da nikada nije kasno za nove početke, nova učenja i nove spoznaje, za nove nas. Postati novi mi ne znači, međutim, odbaciti stare nas, znači učiti od njih i pomoći im da se mijenjaju i napreduju. Mi smo putujuća Crkva i na tome putu možemo jedni drugima biti suputnici, supatnici ili suradnici, nemojmo samo jedni drugima biti kamen spoticanja.

I to je jedna od svrha ovoga studija – pomoći nam da nastavimo učiti i kada budemo izvan poticajnoga okruženja i zaštite dobrih i sklonih ljudi. Pomoći nam da bolje živimo svoju svakodnevicu, da naše pustinje, oaze, molitve, dragi ljudi i sve drugo što nam pomaže u osobnoj izgradnji svoj istinski smisao pronađu tu, oko nas, u našemu svakodnevnom životu. Naravno da nikada nećemo moći biti sasvim samostalni, da će nam uvijek trebati duhovno vodstvo i da ćemo uvijek trebati učiti, analizirati, sintetizirati, osluškivati, osjećati, ali kada slobodnom odlukom i s ljubavlju stavimo Boga na prvo mjestu u svome životu, tada se sve dramatično mijenja. Vanjske okolnosti pri tome najčešće ostaju iste, ali mijenja se naš pogled na njih, a time i naš odnos prema njima.

Kada se otvoriš Bogu, kada postaneš svjestan danâ u kojima su na putu života bili tragovi samo jednih stopa jer te Otac nosio na rukama, kada pozoveš Isusa da s Tobom večera i staviš na stol tanjur i za Njega, kada zamoliš Duha Svetoga da Ti pomogne raspakirati darove koje si od Njega dobio na krizmi, tada dolaze mnogi odgovori i slože se mnogi dijelovi naših životnih mozaika. Shvatiš da ovdje na zemlji nikada nećeš moći dobiti sve odgovore, štoviše, da nećeš uspjeti doći ni do svih pitanja, ali da to nije ni toliko važno, osobito ne onoliko koliko si do sada mislio. Shvatiš da se doista sve svodi na vječnu borbu između dobra i zla i na tvoju odluku na kojoj si strani u toj borbi.

O. Jure Zečević, u svome posljednjem predavanju nama u ovome sastavu, govori upravo o tome i pozorno slušamo. Što sam ja to u životu do sada skupio? Kontejner sa smećem ili kovčeg s blagom? A blago je ljubav, blago je dobrota, blago je pozitivnost. Blago je ako sam nekoga osokolio i ohrabrio, a ne ako sam nekoga povrijedio, ponizio, prezreo, uvrijedio. Kontejner sa smećem ili kovčeg s blagom? Kada dođe suton života broji se samo ljubav. Kako živjeti? Najprije se treba očistiti, vidjeti što je kod mene nečisto, tj. što je u suprotnosti s ljubavlju, jer Bog je ljubav, i s dobrotom, jer Bog je dobrota. Ako ste na ovaj studij došli radi produbljenja vlastita života, važan je ovaj prvi korak, ako tu barem malo napredujete, već vam se isplatilo. Netko misli da je najveća pobožnost povući se negdje i izgovoriti brojne molitve. To jest vrijednost, tj. to može biti vrijednost, ali bilo bi puno korisnije da malo poštenije, pravednije analiziram sebe. Što sam ja to danas činio drugima, kakav sam učinak imao na svoju okolinu, na ljude koji su mi sada dani, pa i na ovome Sustavnome studiju duhovnosti, kako se ja odražavam na njih, tako da im otežavam i kvarim dan ili tako da im budem potpora? Pazim li da se ono što činim ne odražava destruktivno nego konstruktivno? Olakšava li moja prisutnost drugima život nula cijelih, nula nula nula nula jedan, ali olakšava ili im ga otežava? I na koji se ja način pozitivno odražavam na nečiji život? Tako da mu ništa ne prigovorim ili tako da mu posvijestim, ako hoće slušati? Nastojim li isto tako da i ja budem spreman stalno sebe preispitivati, stalno sebe redizajnirati, promijeniti u pogledu ponašanja koje možda nekoga drugog iritira, kvari mu ljepotu i radost života? To je ono Isusovo, ako te netko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi. Zašto? Jer se onda razbija taj model, taj lanac uzročno-posljedičnih veza. Navikli smo uzvratiti jednakom mjerom. I ja tebi – kažemo, a moraš biti dobar čovjek da bi ta rečenica imala dobar učinak. Dobar čovjek uvijek reagira dobro bez obzira je li do njega doprla pozitivna ili negativna stvarnost ili utjecaj. I onda se osjećaš dobro zato što nisi dopustio da te uprlja nečiji negativni utjecaj, nečija neizgrađenost, neotesanost, primitivizam ili nešto drugo. Smiješiš se. Tko zna zašto je i on takav?! Možda zato što nije imao prilike uobličiti sebe u jedno humano i bogoliko biće. A ti želiš postati svjetlo, osjećati da pridonosiš svjetlu a ne tami, dobru a ne zlu, ljubavi a ne mržnji. Kako to postići? Samo je jedan odgovor – ljubav! Amor! Amorizirajte svoje biće i svoj život! I budite kretivni. Ljubav je kreativna. I vi ste kreativni jer ste kreirani, stvoreni ste na sliku Kreatora.

Tonemo u svoje misli. Da, doista. Zašto smo se upisali na ovaj studij? Je li ispunio naša očekivanja? A mi? Jesmo li dali sve najbolje od sebe da ovaj studij bude dobar i uspješan? Odlazimo li kao bolji ljudi i hoćemo li išta od svega ovoga moći uklopiti u svoju svakodnevicu? Prisjećam se svega. Mnogo ću toga pamtiti, ali ono što me se od svega najviše dojmilo trenuci su kada su naši predavači stajali ispred nas prije nego što će započeti svoja predavanja i kada je iz njih zračila molitva kojom su se pripremali za predavanje, kada je s njihova lica blistala blizina i prisnost, kada su nam najviše davali od ljubavi koju su od Boga primili. Čovjek sam (pisane) riječi i riječi mi mnogo znače, ali to nešto neopisivo što sam tada doživljavala zauvijek će ostati u meni.

O. Dario Tokić pjeva: Zahvali srcem prepunim, zahvali Ocu Svetomu. Predavanja su gotova, u dvorištu smo, traje naše završno druženje, blagujemo kruh i riječ, slavimo Gospodina i zahvaljujemo na zajedništvu. Da, prečesto to zaboravim – možemo jedni drugima na putu biti i suslavljenici! Naša draga Ana Šarić, predstavnica studenata našega naraštaja, zahvaljuje svima – našim predstojnicima, o. Draženu Vargaševiću i o. Franji Podgorelcu, našim dragim tajnicama, Mihaeli Vargašević i Snježani Foršek, ovdje prisutnima profesorima o. Juri Zečeviću i o. Dariju Tokiću kao i svim drugim predavačima i naravno – svima nama! Bila je divna predstavnica, mnogo se toga ne bi dogodilo i ne bi bilo tako dobro i lijepo da nije bilo njezine ljubavi, požrtvovnosti i smisla za organizaciju. Hvala, draga Ana! Ani su posebno u srcu ostale naše zajedničke mise u kapeli iznad predavaonice. I dok to govori, zbilja postajem svjesna koliko su bile posebne i koliko smo mnogo doživjeli i dobili u tim susretima. Misa je susret nebeske i putujuće Crkve i uvijek je ono najbolje što na zemlji možemo doživjeti. A doživjeti taj susret s ovim dragim ljudima veliki je dar i treba ga čuvati u sebi kao dragocjeni biser. Istom zahvalnošću predajemo i maleni darak našoj dragoj tajnici Snježani. Bez pretjerivanja, njezin doprinos uspješnosti našega studiranja ponekad je bio veći od našega! Hvala, draga Snježana! Hvala. Mislim da je to ključ uspješnosti onoga o čemu nam je jednom prilikom govorila profesorica Angela Jeličić – što je stariji, čovjek bi trebao moći sa sve manje riječi reći sve više. Meni to još ne uspijeva. Možda to ne znači da sporo učim nego da još nisam tako stara. J Ili da dovoljno ne izričem zahvalnost koju osjećam. Stoga – hvala svima! Bog nas sve blagoslovio i sačuvao za život vječni! Smiješite se, dragi moji, amorizirajte svoje biće i svoj život, budite kreativni i uvijek budite bogati – Bogu nalik.

Viktorija Lijović, polaznica SSD-a