[email protected]. Viša asistentica pri Katedri socijalnog nauka Crkve, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška 38, p.p. 432, 10000 Zagreb. Rođena u Varaždinu 31. svibnja 1978. godine. Nakon osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, upisuje 1996. godine studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon što je 2003. godine stekla diplomu iz teologije, na istom Fakultetu upisala je specijalizaciju iz moralne teologije. U razdoblju od 2001. do 2005. godine, u osnovnoj školi Novi Marof, poučava katolički vjeronauk te je aktivno uključena u pastoralni rad i katehezu, u župi Kraljice svete krunice u Remetincu. Od 11. srpnja 2005. godine zaposlena je na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, pri Katedri socijalnog nauka Crkve, kao znanstvena novakinja-asistentica, zbog istraživačkog rada na projektu prof. dr. sc. Stjepana Balobana pod nazivom „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007), kao i daljnjeg usavršavanja. Po završetku spomenutoga projekta, Fakultet ju je 1. ožujka 2007. godine, razvrstao na novoimenovani projekt „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732), pod vodstvom glavnog istraživača prof. dr. sc. Stjepana Balobana. Magisterij u teologiji stekla je 2. srpnja 2008. godine, a 28. rujna 2011. godine obranom doktorske disertacije s naslovom Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj, izrađene pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Stjepana Balobana, stekla je doktorat u teologiji. 2011. godine izabrana je u svojstvu znanstvenog novaka u suradničko zvanje i na radno mjesto višeg asistenta pri istoj Katedri. Kontinuirano od akad. god. 2008./2009. sudjeluje u izvođenju nastave pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije.

Vladimir Lončarević rođen je 26. srpnja 1960. u Zagrebu, gdje je 1985. završio studij kroatistike na Filozofskom fakultetu te magistrirao 2002, a doktorirao je 2004. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Radio je kao lektor, novinar, urednik, državni službenik, a od 1999. radi u Uredu Predsjednika Republike kao pomoćnik savjetnika za unutarnju politiku. Godine 2009. stekao je znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, a 2011. izabran je u nastavno zvanje docenta. Honorarno predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Objavio je knjige: Oslobađanje povijesti (eseji, 1997), Luči Ljubomira Marakovića(znanstvena monografija, 2003), Književnost i Hrvatski katolički pokret (znanstvena monografija, 2005); priredio antologije Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana (2007) i Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu (s B. Petračem i N. Videk; 2009) teKrižni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX. st. (2010). Osim znanstvenih i stručnih članaka i studija u zbornicima, stručnim publikacijama, znanstvenim i književnim časopisima, objavio je oko tisuću raznih članaka u različitim listovima, novinama, revijama i časopisima, priredio i (su)uredio više knjižnih izdanja i zbornika, recenzirao je više znanstvenih radova i udžbenika za srednju i osnovnu školu, održao je niz javnih predavanja i tribina o raznim temama te nastupio na više znanstvenih simpozija. Urednik je biblioteke „Hrvatska katolička baština XX. st.“ (izdanje Glasa Koncila) i predsjednik žirija „Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva Stjepan Kranjčić“. Bio je glavni urednik lista „MI“ 1992-1997. i priloga „Zbor“ (1991-1999) te predsjednik Hrvatskog katoličkog zbora MI 2003-2007. Član je Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Oženjen je otac četvero djece. Živi u Zagrebu.

Zaposlen na KBF-u Sveučilišta u Osijeku, adresa: Strossmayerov trg 5, Đakovo, tel. 812-252. Rođen je 26. rujna 1973. u Osijeku. Od 1992. do 1994. studira filozofiju i teologiju na Teologiji u Đakovu. Teološke studije nastavlja na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje diplomira 1997. Iste godine upisuje poslijediplomski studij iz fundamentalne teologije na Teološkome fakultetu Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu. Jedan semestar (zimski semestar ak. god. 1997./98.) studira i u Cambridgeu (SAD) na »Weston Jesuit School of Theology«. Naslov magistra fundamentalne teologije postiže 15. lipnja 1999. Naslov magistarske radnje glasi: »Pojam uzvišenoga kod Immanuela Kanta i Hansa Ursa von Balthasara«. Upisuje doktorat i brani doktorsku tezu 24. siječnja 2002. također na Teološkom fakultetu Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu. Naslov teze glasi »Smisao za bogo-ljudsko. Transcendentalno-teološka rasprava o estetikama Immanuela Kanta i Hansa Ursa von Balthasara«. Za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1998. u Đakovu. Od 2008. predstojnik je Katedre dogmatske teologije, a prodekan za znanost na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku od 2008.-2010. Od 2008. godine glavni je i odgovorni urednik teološkoga časopisa »Diacovensia«, a od 2009. glavni i odgovorni urednik Međunarodnoga katoličkog časopisa »Communio« (hrvatska redakcija). 2010. godine izabran je za voditelja Odsjeka za sustavnu teologiju KBF-a u Đakovu. Od 2014. dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

1. Credo. Meditacije o apostolskoj ispovijesti vjere, KS, Zagreb 2001.
2. Sinn für das Gott-Menschliche. Transzendental-theologisches Gespräch zwischen den Ästhetiken von Immanuel Kant und Hans Urs von Balthasar, Echter Verlag, Würzburg, 2003.
3. Vesperae Sapientiae Christianae. Tribine 1 (prir.), KS, Zagreb, 2003.
4. Vesperae Sapientiae Christianae. Tribine 2 (prir.), KS, Zagreb, 2005.
5. Za tragovima Božjim. Teološka traganja Karla Rahnera i Hansa Ursa von Balthasara (prir.), Biblioteka Diacovensia – Studije 10, Đakovo, 2007.
6. Vesperae Sapientiae Christianae. Tribine 3, KS, Zagreb, 2008.
7. Teološka promišljanja o knjizi »Isus iz Nazareta« Josepha Ratzingera/Bendikta XVI. (prir.), KS, Zagreb, 2008.
8. Iščekivati i požurivati dolazak Dana Božjega. Zbornik prigodom 65. obljetnice života Pere Aračića (prir. zajedno s Ivom Džinićem), Biblioteka Diacovensia, Đakovo, 2009.
9. Multorum fratrum vehementissima postulatione et maxime tua iussione compulsus. Zbornik radova u čast prof. dr. sc. fra Marijanu Mandacu prigodom 70. obljetnice života, (prir.), Služba Božja, Makarska, 2010.

10. Šutnja – dokolica – molitva, Vesperae sapientiae christianae IV, KS, Zagreb, 2011. 

11. Sretni u nadi. Teološka razmatranja o sreći, HILP, Zagreb, 2013.
12. Vršcima prstiju na zemlji. O molitvi Gospodnjoj, Panni, Đakovo, 2014.

Rodio se u Zagrebu 14. 10. 1974. godine. 1999. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je filozofiju i opću lingvistiku. Zvanje magistra znanosti komparativne književnosti stekao je na Sveučilištu Stanford u Sjedinjenim Američkim Državama 2006. godine. Iste godine ušao je u Red bosonogih karmelićana. Na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu 2007. godine upisao je studij teologije. Četvrtu i petu godinu istog studija završio je na Pontifikalnom sveučilištu u Salamanci. Diplomirao je u Zagrebu 2014. godine.

Rođena 15. siječnja 1964. u Čakovcu u Međimurju. Nakon završene osnovne škole, u Sv. Martinu na Muri, nastavlja sa srednjoškolskom naobrazbom u Zagrebu kao kandidatica redovničke družbe Kćeri Božje ljubavi. Prve zavjete polaže 1985., a doživotne 1990. Teološku naobrazbu na FTI-u na Odjelu za kršćanski nazor, u Zagrebu, započinje kao redovna studentica 1982., a zatim nastavlja  izvanredni studij te diplomira 1993. Za vrijeme studija radi kao vjeroučiteljica župskog i školskog vjeronauka, a u jesen 1994. odlazi na poslijediplomski studij iz duhovnosti na Papinski Institut Teresianum gdje postiže magisterij 1997., a 1999. brani doktorsku disertaciju na temu Siromaštvo i »sve za siromahe« u životu i duhovnom iskustvu Majke Franziske Lechner utemeljiteljice Družbe Kćeri Božje ljubavi. Od 1999. do 2007. djeluje kao odgojiteljica u početnoj redovničkoj formaciji, ujedno je članica i voditeljica Povjerenstva za redovnički odgoj pri Hrvatskoj uniji viših redovničkih poglavarica. Od 2003. do 2007. predaje Duhovnu teologiju na Školi za novakinje u Zagrebu. Kao vicepostulatorica kauze Drinskih mučenica i kao vanjska suradnica pri Kongregaciji za kauze svetih u Rimu, piše Poziciju o njihovu mučeništvu (2008.). Od 2008. do danas urednica glasila »Drinske mučenice«; voditeljica duhovnih obnova i seminara te duhovnih vježbi za sestre i laike; od 2003. do 2012. voditeljica vjerske emisije »Snaga Božje riječi« na Radio Mariji. Kao vanjska suradnica, 2012. predavala je seminar iz otačke duhovnosti na Teološkom studiju FTI-a (DI) na Jordanovcu.

Rođena je u Dubrovniku, 21. listopada 1980. godine, gdje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu družbe Isusove u Zagrebu, diplomirala je filozofiju i religijske znanosti 2004. godine. Od 2004. do 2007. godine studira bioetiku, na papinskom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu, gdje magistrira na temu: Sredstva za očuvanje ljudskog života, usmjerenost k dobru osobe. Od 2005. do 2006. godine pohađa i završava jednogodišnji Master program Žena, kultura i društvo, na Institutu za viša istraživanja o ženi, pri Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum i Europskom sveučilištu u Rimu. Studentica je postdiplomskog doktorskog studija, na Filozofskom fakultetu družbe Isusove u Zagrebu, u sklopu kojeg je predavala i izborne kolegije iz bioetike. Radila je kao tajnik  Studentskog katoličkog centra (SKAC Palma) te profesor etike u srednjoj školi. Također je i  poducavatelj Creighton model FertilityCare sustava. 

Rođen je 31. kolovoza 1973. u Čakovcu. Nakon osnovne škole koju je pohađao u Belici,  ušao je u sjemenište i 1992. završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati. Studij teologije završava 1998. godine na KBF-u u Zagrebu i iste godine odlazi u Rim na specijalizaciju iz patrologie na institut »Augustinianum«. Za svećenika zaređen 1999. godine. Magistrirao je 2002. godine i trenutno završava doktorat iz Patrologije.  Od 2006. do 2014.  godine konventualan je u Duhovnom centru >Karmel - Sv. Ilije<, na Buškom jezeru, a od 2014. konventualan je u Samostanu “Gospe karmelske” na Krku u svojstvu Priora.

[email protected]. Iz Njivica je, s otoka Krka. Rođena 13. prosinca 1972. u Rijeci. Osnovnu školu pohađala je u Malinskoj i u Omišlju, a srednju turističku školu završava 1990. godine u Krku, s maturalnom radnjom: Vatikan, grad – država. Od 1990. do 1997. godine pohađa studij Teologije u Rijeci, gdje 16. prosinca 1997. diplomira na temu: Pojam Boga u djelima F. M. Dostojevskog. Od 1997. do 2001. živi i radi na otoku Rabu. Predaje vjeronauk u višim razredima osnovne škole Ivana Rabljanina. U jesen 2001., kao stipendist krčke biskupije, odlazi na poslijediplomski studij u Rim, na Papinski Institut za Duhovnost >Teresianum<, gdje je 23. lipnja 2003. magistrirala iz područja teologije i duhovnosti temom: Tipologija žene u >Zamku duše< sv. Terezije Avilske. U jesen iste godine upisuje doktorat. Na otok Rab vraća se 2007., u osnovnu školu Ivana Rabljanina, gdje radi na zamjeni i predaje vjeronauk. U akademskoj godini 2007./2008. drži tečaj New Age – Next Age na >Sustavnom studiju duhovnosti<, u Zagrebu. Doktorsku disertaciju: Čovještvo Sina Božjeg kao mistagoški ključ. Komparativni studij sv. Terezije Avilske i Vladimira Solovjova s posebnim odnosom među djelima: >Put k savršenosti< i >Osnove duhovnog života<, brani 24. 06. 2008. Doktorira s uspjehom summa cum laude. Od rujna 2009, u svojstvu predstojnice, radi naMetropolitanskom pastoralnom institutu u Rijeci.

[email protected]. Živi i radi u Zagrebu. Magistar je znanosti i stručnjak za biblijski i suvremeni judaizam. Vanjska je suradnica Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, gdje predaje judaizam i židovsku kulturu i baštinu. Predaje judaizam i na fakultetu »Matija Vlačić Ilirik«. U domaćem i inozemnom tisku, kao i u elektroničkim medijima, objavila je više od tri stotine priloga s područja judaizma. Članica je Svjetske konferencije religija za mir, a devedesetih godina bila je članica međunarodne delegacije sastavljene od ljudi koji se u svojim zemljama zauzimaju za mir, i koju je u Vatikanu primio papa Ivan Pavao II. Članica je FraPEN-a i Hrvatskog društva pisaca, a počasna je članica Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava. Predsjednica je Udruge za vjersku slobodu u RH. Glasnogovornica je i potpredsjednica židovske bogoštovne zajednice Bet Israel u Zagrebu. Scenaristica je dokumentarnih TV filmova, a za američku Zakladu Vizualna povijest, kojoj je predsjednik poznati svjetski redatelj Steven Spielberg, snimila je više od 250 dokumentarnih iskaza žrtava Holokausta. Stalno je zaposlena na HRT-u. Radi kao urednica u Vanjsko političkoj redakciji Hrvatskog radija. Dosad je objavila jedanaest knjiga: Obitelj Mišpaha, Tjedne minijature slobode, Šabat šalom, Biblijske priče – prinos razumijevanju biblijskih značenja, Rebeka u nutrini duše, Židovska meditacija – istraživanja mističnih staza judaizma, Knjiga o ljubavi ili kako sam srela Anu Frank, Kabalističke poruke, 72 Imena, Nebo na zemlji i Poetski mistik. U izlasku je knjiga I Bog moli.  Pojedine knjige i kratke priče objavljene su na njemačkom, engleskom, talijanskom, češkom i slovenskom. Suradnica u izdanju Enciklopedije novih religija, naklada Ljevak, Zagreb, 2004. te u izdanju Općeg religijskog leksikona, Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža«, Zagreb, 2002. Uvrštena je u Hrvatsku književnu enciklopediju.

1. Šabat šalom, Židovska općina Zagreb, KD »Miroslav Šalom Freiberger«, 1999.
2. Biblijske priče-prinos razumijevanju biblijskih značenja, Zagrebačka židovska općina, KD, »Miroslav Šalom Freiberger«, Zagreb, 2000.
3. Nebo na Zemlji, hasidska mudrost, knjigu prevela i uredila J. Domaš, Profil, Biblioteka Phoenix, Zagreb, 2003.
4. Židovska meditacija-istraživanje mističnih staza judaizma, MISL, Zagreb, 2003.
5. Rebeka u nutrini duše, Židovska općina Zagreb, KD »Miroslav Šalom Freiberger« (prevedeno na njemački i talijanski).
6. Kabalističke poruke, MSL, Zagreb, 2006.
7. Meditacije, 72 Imena,  Židovska vjerska zajednica Bet Israel, Pop&Pop, Zagreb, 2008.

Rođen u Bosni i Hercegovini u Ustikolini kod Foče, 9. 06. 1945. Četverogodišnju osnovnu školu završio u rodnom mjestu, a zatim otišao u Sarajevo i upisao srednju vjersku školu Gazi Husrev-begovu Medresu na kojoj je školovanje trajalo osam godina. Nakon završene Medrese 1964. radio kao imam u gradu Rudo, a onda u rodnoj Ustikolini. U međuvremenu otišao u vojsku i početkom 1969. godine otišao na studije islamskog misionarstva na islamskom sveučilištu u Libiji. Studije završio 1974., a zatim godinu dana radio na usavršavanju arapskog jezika. Po povratku iz Libije namješten 1975. godine za imama u Zagrebu, i obnašao tu dužnost do 1988. kada je izabran za glavnog imama u Hrvatskoj i Sloveniji. Kada je 1990. godine osnovano posebno Starješinstvo Islamske zajednice za republiku Hrvatsku i Sloveniju, izabran je za predsjednika Starješinstva (kasnije će taj organ biti preimenovan u Mešihat), čime je stekao naziv muftije. Kasnije je još četiri puta izabran na istu funkciju (posljednji puta 2005. godine na mandat od sedam godina).

Pet godina predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Deset godina predavao predmete povijest islama, tefsir (tumač) Kurana, arapski jezik i islamsko misionarstvo na Zagrebačkoj Medresi Dr. Ahmed Smajlović.

Odslušao dvogodišnji dodiplomski studij Religiozne pedagogije na Kateketskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Učesnik je brojnih znanstvenih simpozija u zemlji i inozemstvu, objavio preko 120 članaka o islamu, muslimanima, arapskom jeziku i drugim temama. Ovdje kao bibliografiju navodimo samo jedanaest knjiga: Vjeronaučni udžbenik (Islamska čitanka) za prvi razred osnovne škole; Vjeronaučni udžbenik za 7 i 8 razred osnovne škole; Udžbenik islamskog vjeronauka za srednje škole; Doba pravičnih halifa – udžbenik povijesti islama za prvi razred srednje vjerske škole Zagrebačke Medrese Dr. Ahmed Smajlović;Povijest islama. Udžbenik povijesti islama za 2, 3 i 4 razred srednjih vjerskih škola; Arapska čitanka. Vjeronaučni udžbenik za arapsko pismo i jezik za učenike od 5 do 8 razreda osnovnih škola; Islam i muslimani u Hrvatskoj. Povijesni i sadašnji pregled islama i muslimana u Hrvatskoj; Poslanik i njegovi ljudi. Povijesni udžbenik za srednje vjerske škole o Božjem poslaniku Muhammedu Alejhis-selam i njegovim suradnicima; Da’va (Islamsko misionarstvo) četiri udžbenika za 1, 2, 3 i 4 razred srednjih vjerskih škola; Tefsir Kurana (tumač Kurana). Udžbenik za srednje vjerske škole; Akaid Ši’ita (Teologija Šiita).

[email protected]. Zaposlen na Institutu za filozofiju, adresa: Ulica grada Vukovara 54, Zagreb. Privatno: tel. 4580-676; 091/506-95-44. Rođen 01. 01. 1955. u Duvnu (Tomislavgradu), BiH. Osnovnu školu pohađao u Stipanićima,  Duvnu i Zagrebu. Gimnaziju završio u Zagrebu (1974.), gdje je diplomirao filozofiju i povijest, na Filozofskom fakultetu (1979.) i fiziku, na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (1982.), magistrirao na Sveučilištu u Zagrebu (poslijediplomskom studiju »Povijest i filozofija znanosti« u Dubrovniku (1986.) i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1993.). Od 1984. zaposlen u Zagrebu, u Zavodu za povijest i filozofiju znanosti HAZU, a od 2002. u Institutu za filozofiju, gdje je obnašao dužnost ravnatelja Instituta (2002.-2006.). Predaje u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu DI (od 1994.), na Hrvatskim studijima (od 1993.) te na Filozofskom fakultetu u Mostaru (od 2006.), Institutu za teološku kulturu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu (od 2007.) i Sustavnom studiju duhovnosti karmelskog Reda. Predavao je i na PMF-u (Povijest fizike, 1993./94.) i na Filozofskom fakultetu  u Zagrebu (Metodologiju znanosti 1996.-98.) Izabran u nastavno zvanje izvanrednog profesora (2007.). Boravio na »Institute for Advanced Studies«, University of Edinburgh (1999.). Glavni je urednik Filozofskog leksikona Leksikografskog zavoda, član uredništva časopisa Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, biblioteke Filozofska istraživanja (1995-2004.), Croatian Journal of  Philosophy (2001.-04.), Hrvatska misao, član savjeta časopisa Croatian Journal of  Philosophy (od 2005.), Prolegomena (2002.-2009.), Nova prisutnost i Metodički ogledi. Bio je pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske (2000.-2003.) i član Organizacijskog odbora simpozija »Dani Frane Petrića« (1992.-2005.) te suorganizator međunarodnih simpozija u Sarajevu, kao predstavnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske u Zagrebu (2003.-2007.). Sudjelovao je na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Bavi se poviješću i filozofijom znanosti, spoznajnom teorijom, odnosom znanosti i vjere te filozofijom i znanosti Ruđera Boškovića.

1. Prirodnofilozofijski pojmovi Ruđera Boškovića, Biblioteka Filozofskih istraživanja, Zagreb, 1994.

2. a) Doprinos kršćanstva znanosti, Obnovljeni život, vol. 55, 4 (2000), str. 505-511.; b) Kontributi i krishterimit dhene shkences, Urtia, IX, 1 (14), Zagreb, 2001, str. 79-85.

3. Filozofijska i prirodoznanstvena spoznaja prirode, u: S. Arnautović, S. Kutleša (ur.): Filozofija i znanost(i), Zbornik radova sa simpozija Filozofija i znanost(i), 26-28. travnja 2004, Filozofsko društvo Theoria, Sarajevo, Matica hrvatska Zagreb – Odjel za filozofiju, Sarajevo- Zagreb, 2006, str. 31-40.

4. Filozofske rasprave o znanosti u Hrvatskoj u 20. stoljeću. Hrvatska filozofija u XX. stoljeću. Zbornik radova sa znanstvenog skupa što je održan u palači Matice hrvatske 2-4. ožujka 2006. Matica hrvatska, Zagreb 2007, str. 111-126.

5. Diktatura relativizma u znanosti, Zbornik radova: Diktatura relativizma (M. Nikić, K. Lamešić, ur.), Filozofsko-teološki institute Družbe Isusove, Zagreb, 2009, str. 27-40.

6. Theoria philosophiae naturalis: Anwendung auf die Mechanik (Pars II) und die Physik (Pars III), Ruđer Bošković (Boscovich) und sein Modell der Materie (H. Groessing, H. Ullmaier, ur.), Verlag der Oesterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 2009, str. 83-94.

7. Probno istraživanje gledišta studenata o odnosu vjere i znanosti (suautori: T. Vukelja, M. Šunjić, B. Kožnjak), Suvremena znanost i vjera/Contemporary science and faith. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa, Mostar, 29. i 30. listopada 2010, Mostar – Ljubljana 2010, str. 293-314.

8. Znanstvenost i komplementarnost filozofije i teologije, Pilar. Časopis za društvene i humanističke studije, god. VI, br. 12 (2011), str. 67-78.

9. Ruđer Josip Bošković, Tehnički muzej, Zagreb 2011.

10. Filozofija Ruđera Boškovića, KruZak, Zagreb 2012.

11.Ima li mjesta Bogu u znanosti? Primjer Boškovićeve teorije sila, Nova prisutnost. Časopis za intelektualna i duhovna pitanja, god. 10, br. 2 (2012), str. 165-180.

[email protected] Rođen 03.04.1956. u selu Ostrogašica, općina Drniš, Republika Hrvatska. Od 1958. godine živi u Šibeniku gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je 1981. godine diplomirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu gdje je i magistrirao na poslijediplomskom studiju iz Međunarodnih političkih odnosa. Trenutačno je pred doktoratom iz komunikologije na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku.

Od 1982. do 1994. godine radio u Šibeniku na novinarskim poslovima u ustanovi »Informativni centar Šibenik«  u sastavu kojeg su lokalni tjednik »Šibenski list« i lokalni radio »Županijski radio Šibenik«. Za tih 12 godina radio kao novinar a potom niz godina kao glavni i odgovorni urednik Šibenskog lista i Radio Šibenika. Nakon toga bio i ravnatelj  »Informativnog centra«. »Radio Šibenik« je za svoj rad i doprinos u Domovinskom ratu dobio najveće moguće priznanje u svom gradu – Nagradu Grada Šibenika.

Od 1994. do 1998. godine u Poglavarstvu grada Šibenika bio na dužnosti Pročelnika za informiranje, kulturu i obrazovanje, a koncem 1998. preselio živjeti u Zagreb prihvativši poziv za rad u Ministarstvu obrane RH u Odjelu za Međunarodne odnose i političke analize. Koncem 2000. godine prešao u Ministarstvo vanjskih poslova RH u Odjel političke multilaterale prihvativši odlazak u diplomatsku službu na mjesto Političkog savjetnika u veleposlanstvu RH u Skopju – zamjenik ambasadora. Na prijedlog Vlade RH hrvatski Sabor ga 2007.godine imenovao članom Vijeća za elektroničke medije RH – to je samostalno regulatorno tijelo zaduženo za sve elektroničke medije u Hrvatskoj – na mandat od 5 godina u kojem razdoblju je bio i ravnatelj Agencije za elektroničke medije RH.

U akademskoj godini 2003/2004 bio angažiran kao  predavač na »Studiju novinarstva«  na »Hrvatskim studijima«  Sveučilišta u Zagrebu.

Od akademske godine 2004/2005 angažiran na studiju »Mediji i kultura društva« Sveučilišta u Dubrovniku gdje je obnašao i funkciju voditelja studija a potom je bez prekida angažiran kao predavač na kolegijima »Osnove protokola«, »Radijsko izvješćivanje«, »Radijska produkcija« i »Uređivanje radijskog programa«. Također, predavač je i na dodiplomskim i diplomskim studijima visokog učilišta »VERN« i Visoke škole »Eduard Bernays«.

Oženjen, ima sina koji je završio diplomski studij na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu-Odjel snimanje. Supruga je diplomirani  inženjer građevine i djelatnik je »Hrvatskih cesta« d.o.o.

[email protected]. Rođena u Puli, 15.01.1972. Osnovnu školu završava u Poreču, srednju školu u Pazinu 1990. Teologiju upisuje u Rijeci, područni studij KBF Zagreb, diplomira 1996. Iste godine upisuje studij Sv. Pisma na Papinskom Biblijskom Institutu, Rim, postiže i Licencijat (magisterij) iz Svetog Pisma, s ocjenom magna cum laude. U sklopu istog curriculuma studira i na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, u akademskoj godini 1997./98. Zaposlena na Teologiji u Rijeci, KBF Zagreb, gdje od 2000. godine predaje najprije kao vanjski suradnik, a potom kao asistent na Katedri Svetog Pisma Starog zavjeta. Do sad je predavala na slijedećim kolegijima: Grčki i Hebrejski jezik, Opći uvod u Sveto Pismo, Teologija Novog Zavjeta, Seminar iz Starog i Novog zavjeta, Mudrosna književnost. Započinje rad na doktorskoj disertaciji iz Biblijske teologije 2006. godine na KBF Zagreb. S predavanjima iz Biblijske tematike redovno sudjeluje na stručnim i znanstvenim teološkim i interdisciplinarnim skupovima, objavljujući radove. Uz suradnju s elektronskim i tiskanim medijima, od 2000. godine honorarno radi i kao vjeroučitelj, vanjski suradnik, na Gimnaziji i strukovnoj školi »Jurja Dobrile«, Pazin.

[email protected] Hrvatski je svećenik, karmelićanin. Rođen 21. siječnja 1963. u Novom Sadu, Vojvodina, Srbija. Godine 1977. završio osnovnu školu uPetrovaradinu, a potom još dva razreda srednje škole u Novom Sadu. Zatim upisuje srednju elektrotehničku školu »Nikola Tesla«, smjer telekomunikacije, koju je završio 1981. Slijedeće godine upisao elektrotehnički fakultet u Novom Sadu. Godine 1986. stupio u Red karmelićana i odmah potom upisao studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Pod vodstvom dr. Zvonimira Izidora Hermana, diplomirao 1993. s temom »Lk 10, 42 u novijoj egzegezi«. Rad je izabran za najbolji diplomski rad u akademskoj godini 1993./1994. i objavljen je pod istim naslovom u Bogoslovska smotra 1995., 117-127. Za svećenika zaređen 1993. godine. Magistrirao 2001. na Papinskom biblijskom institutu »Biblicum« u Rimu.

Od akademske godine 2002./2003. do 2005./2006. predavao Mariologiju na Papinskom Fakultetu i Institutu za duhovnost »Teresianum«, u Rimu. U svibnju 2008. izabran za provincijala Hrvatske karmelske provincije, a u lipnju 2011. izabran je po drugi put. Dana 27. listopada 2011. izabran je za prvog predsjednika Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. Doktorirao u prosincu 2011. iz biblijske teologije, na Papinskom sveučilištu »Gregoriana«, s tezom »Matejev odgovor na problem ranokršćanskih misionara: značenje i svrha prispodobe o radnicima posljednjeg sata (Mt 20, 1-16)«. Od akademske godine 2012./2013. predaje pri katedri Novog zavjeta na Teološkom fakultetu i Papinskom institutu za duhovnost »Teresianum«. U Hrvatskoj je dugogodišnji predavač na karmelskom institutu »Sustavni studij duhovnosti« i na »Metropolijskom pastoralnom institutu«, u Rijeci. Idejni je inicijator i suradnik u osnutku »Studija teologije posvećenog života« u Zagrebu, gdje je i predavač. Postulator je kauze za proglašenje blaženom službenice Božje Marice Stanković.

Rođen je 04. 07. 1965. u Vidovicama (BiH). Osnovnu školu pohađao u rodnom mjestu. Srednju ekonomsku školu završio u Brčkom 1984. godine. Diplomirao ekonomske znanosti na Pravnom fakultetu u Novom Sadu 1992. Iste godine ulazi u karmelski red, čiji je punopravni član od 1998. godine. Studij teologije završio na KBF-u u Zagrebu 1999. Potom odlazi u Rim na postdiplomski studij iz Duhovnog bogoslovlja. Za svećenika zaređen jubilarne 2000. Magistrirao na Papinskom učilištu »Teresianum« u Rimu 2002., a doktorsku disertaciju obranio 23. svibnja 2006. pod nazivom: »Fenomeni mistici e discernimento in san Giovanni della Croce«. Na provincijalnom kapitulu 2005. imenovan magistrom novaka Hrvatske karmelske provincije, a 2008. i promicateljem zvanja i priorom karmelskog samostana u Krku. Voditelj je, također, Duhovnog centra Gospe Karmelske u Krku.

Rodio se 18. 02. 1953. u Gornjem Zoviku, općina Brčko, BiH. Osnovnu školu je počeo u G. Zoviku, a nastavio u Zagrebu, gdje je također završio klasičnu gimnaziju. Isusovački novicijat započeo je 1973. godine, a studij filozofije završio 1977. Od 1977. do 1980. studirao je teologiju na Filozofsko-teološkom Institutu D. I. Zaređen je za svećenika 1980. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana postigao je licencijat (magisterij) iz dogmatske teologije 1983. Od 1983. do 1985. obavljao je službu kapelana u Splitu. Od 1985. do 1987. bio je odgojitelj sjemeništaraca na Šalati u Zagrebu. Od 1987. do 1991. studirao je dubinsku psihologiju u Rimu, na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je postigao stupanj licencijata (magisterij). Naslov licencijatske radnje: »Psicoterapia umanistica di Carl Rogers«. Od 1991. do 1993. vršio je službu generalnog prefekta u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu. Akademske godine 1993./1994. proveo je u Bolu na otoku Braču kao duhovnik bogoslova Vrhbosanske nadbiskupije. Od 1994. do 2000. godine obavljao je dužnost duhovnika bogoslova na Filozofsko-teološkom institutu D. I. u Zagrebu, na Jordanovcu. Od 2. srpnja 2000. vrši službu superiora (poglavara) u Rezidenciji Družbe Isusove u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Doktorsku disertaciju obranio je 4. lipnja 2002. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, pod nazivom: »Slika Boga u novim religijskim pokretima: Jehovini svjedoci, Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana (mormoni), Crkva ujedinjenja (Sun Myung Moon), New Age«. Od 1992. godine predaje psihologiju, psihologiju religije i povijest religija na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Na teološkom institutu DI (studij teologije) predaje eshatologiju.

Organizirao je nekoliko znanstvenih simpozija s međunarodnim sudjelovanjem kao što su: Novi religiozni pokreti (1996.), Reinkarnacija i/ili uskrsnuće (1997.), Vjera i zdravlje (2005.). Predstavljao je HBK na međunarodnim skupovima koji su raspravljali o novoj religioznosti i vjerskim sljedbama i pokretima. Obavio je stručnu redakciju Enciklopedije novih religija, (ur. Christopher Partridge), Naklada »Ljevak«, Zagreb, 2005.

1. »Logoterapija i vjera u učenju V. E. Frankla«, u: Nova prisutnost – časopis za intelektualna i duhovna pitanja, broj ½, jesen-zima 2003, str. 267-275.;
2. »Upoznaj samoga sebe: psihološko-duhovna analiza«, Obnovljeni život, 1(2005), 91-103.;
3. Psihologija obitelji – psihološko-teološko promišljanje, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 2004.;
4. »Formazione alla maturitŕ affettiva e alla castitŕ«, u: Fissatolo lo amň – Psicologia della vocazione nell’etŕ giovanile, IMODA Franco e collaboratori, Editrice Ancora, Milano 1996, str. 97-128.;
5. »Feeling of Guilt and Mental Health«, u: Psychiatria Danubina, n. 2 (1998), vol. 10, str. 249-250.;
6. Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima: Jehovini svjedoci, Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana (Mormoni), Crkva Ujedinjenja (Sun Myung Moon, New Age, FTI, Zagreb 2003. (prevedeno na njemački).
7. Krive i prave slike Boga, Zaklada “Biskup Josip Lang”, Zagreb, 2006.

Rođen je 21. kolovoza 1958. godine u Gornjem Zoviku (BiH). Osnovnu školu završio je u Drenovcima 1972. godine, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1976. godine. Teologiju je studirao u Zagrebu i Beču, gdje 1984. godine postiže magisterij iz duhovne teologije i 1989. godine doktorat iz ekumenske teologije. Prve redovničke zavjete polaže 1981. godine u Redu bosonogih karmelićana (OCD), a za svećenika je zaređen 1985. godine. U Redu obnaša dužnosti: prior Karmelićanskoga samostana Gospe od Karmela u Splitu (1987.-1993.); župnik župe Kamen u Splitu (1990.-1993.); provincijalni savjetnik (1993.-1996., 2002.-2008. te od 2017.); savjetnik u karmelićanskom samostanu u Remetama (1993.-2005.. i 2008.-2017.); prefekt studija (1996.-2011.); tajnik Provincije (1996.-1999., 2008.-2011.); član „odgojne skupine“ (1993.-2017.); provincijalni delegat za klauzurne karmelićanke (1999.-2010. i 2013.-2014.); duhovni asistent Udruge samostana Bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i BiH (2002.-2015.); duhovni asistent Zajednice karmelskih laika BSI (2005.-2009.) itd. Predstojnik je Instituta za ekumensku teologiju i dijalog Juraj Križanić KBF-a (2000.-2017.); pročelnik Katedre za ekumensku teologiju (2000.-2017.); voditelj specijalizacije u ekumenskoj teologiji na poslijediplomskom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu (2005.-2017.); član Vijeća Sustavnog studija duhovnosti (2006.-2017.); član Povjerenstva za nagrađivanje studenata Sustavnog studija duhovnosti u Zagrebu (2006.-2017.); tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog (1997.-2017.); predsjedatelj Ekumenskog koordinacijskog odbora Crkava u Hrvatskoj (1998.-2017.); koordinator Susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u RH (2001.-2017.); član Hrvatskog biblijskog društva (1999.-2017.); član »Europskog društva za katoličku teologiju« (2006.-2017.); tajnik međunarodnoga znanstvenog Simpozija profesora teologije (1999.-2008.); izvršni urednik časopisa „Poslušni Duhu“ Instituta za ekumensku teologiju i dijalog (2012.-2016.); član međunarodnog uredničkog savjeta revije „Edinost in dialog“ Instituta za ekumensku teologiju i međureligijski dijalog pri Teološkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani (2014.- 2017.); urednik Karmelskog vjesnika (1996.-1999.; 2008.-2011.); član uredništva časopisa „Otac Gerard“ (2009.-2012.); član uredništva (2004.-2016.), izvršni urednik (2010.-2011.) te glavni urednik (2011.-2016.) Karmelskih izdanja; sudjelovao u međunarodnom istraživačkom projektu „Aufbruch“; nagrađen nagradom „Bischof DDr. Stefan Laszló – Preis“ (1990.); dodijeljeno mu je Priznanje Udruge za vjerske slobode „za naročiti doprinos promicanju pravednosti, mira, jedinstva i vjerske slobode u našem društvu“ (2007.) itd.

1. Dragulji Karmela. Kratki životopisi karmelskih svetaca i blaženika (autori: J. Zečević i T. Kalinić), Zagreb 2015;

2. Brat Lovro od Uskrsnuća – uzor života u nazočnosti Božjoj, Vrelo života (Sarajevo), 2/1990, str. 131-139;

3. Biblijski i teološko-duhovni vid rada, u Crkva u svijetu, 4/2007, str. 567-558;

4. Svjedočiti zajedništvo s Kristom i međusobno, u Posvećeni život, 10/2001, str. 11-22;

5. Uvodni komentar za knjigu “Bog nadohvat duše”, Zagreb ¹1982., ²1984., i ³1988., str. 7-28;

6. O potrebi molitve u obitelji, Vrelo života (Sarajevo), br. 3/1990, str. 171-176;

7. Pomirenje i ekumenizam u kontekstu krize civilizacije, Bogoslovska smotra, br. 2-3/1997, str. 359-373;

8. Lik i djelo službenice Božje Marije Petković s ekumenskog motrišta, u: Marija Propetog Isusa Petković, službenica Božja, Zagreb 1996, str. 102-127 (Zbornik)

Rođen 31. ožujka 1973., u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu. Završio je srednju medicinsku školu 1991., te apsolvirao na Višoj medicinskoj školi u Zagrebu. U karmelski Red ulazi 1993., a 1998. polaže doživotne zavjete. Za svećenika je zaređen 2000. godine. Studij teologije završio je 1999., na KBF-u u Zagrebu, kada odlazi na poslijediplomski studij u Rim, na sveučilište Pontificia Universitas Lateranensis. Magistrirao je iz područja pastoralne teologije 2001., a 2005. doktorirao je na temu: >Pastoralno djelovanje Crkve u Hrvatskoj za vrijeme komunizma (1945-1990), s posebnim osvrtom na velike crkvene manifestacije<. Remetski je župnik, provincijalni delegat za klauzurne karmelićanke, član je Vijeća HBK za duhovna zvanja, zatim je član povjerenstva za zvanja pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica, te dio ujedinjenog povjerenstva za zvanja redovnika i redovnica Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

[email protected]. Docent: zaposlen na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Adresa: Česmičkoga 1, 10000 Zagreb. Rođen je 19. 11. 1962. u Lapšini (Županija Međimurska). Osmogodišnju školu završio u rodnom mjestu (Sv. Martin na Muri) 1978. godine, a srednju 1982. u »Centru srednjih šol« Domžale, kraj Ljubljane. Četiri godine kasnije odlučio je stupiti u karmelski Red u Zagrebu, čiji je punopravni član postao 1992. godine. Završivši postulaturu i novicijat, upisao se na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, u akademskoj godini 1988./1989., koji je završio 1994. god. Slijedeće akademske godine upisao specijalizaciju iz Duhovne teologije, na Papinskom teološkom fakultetu »Teresianum« u Rimu, gdje je magistrirao 1996. godine. Iz iste specijalizacije i na istom učilištu, promoviran za »Doktora teologije«, 4. svibnja 2000., obranom doktorske disertacije pod naslovom: »L’infanzia spirituale nei manoscritti di P. Gerardo Stantić«. Od akademske godine 1999./2000. predavao i još predaje više kolegija iz područja Duhovne teologije, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Utemeljitelj jedne od zajednica mladih »Advocata Croatiae«, u sklopu župe »Uznesenja BDM«, u Remetama i njihov Duhovni asistent od 2000. godine. Obnašao službu priora u karmelskom samostanu u Remetama (2002. – 2005.) te magistra bogoslova (2005. – 2008.). Bio je predstojnik »Sustavnog studija duhovnosti«, a trenutno vrši dužnost predstojnika „Teologije posvećenog života“. U znanstveno-nastavno zvanje višeg asistenta izabran je 2002. a docenta 2005. godine.

1. Uvod u Duhovnu teologiju, Zagreb, 2010.

2. »Kontemplativna molitva u iskustvu i djelima Terezije Avilske«, Bogoslovska smotra 75 (2005) br. 1, str. 131-146.

3. Smjernice za duhovnost u demokratskom društvu, Bogoslovska smotra 100 (2010.) 4, 1033-1060.

4. Ekleziološka utemeljitev koncilske duhovnosti, Bogoslovni vestnik 73 (2013) 2, 195-204.

5. Komplementarnost duhovnosti i cjeloživotnog učenja/obrazovanja, Lađa. Časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture, 8 (2013) 4, 2-13.

6. Francisco de Osuna, OFM, učitelj (molitve) „sabranosti“, u: Mario CIFRAK – Dario TOKIĆ, Da istina evanđelja ostane kod vas (Gal 2, 5), Zbornik u čast prof. dr. sc. Ivana Dugandžića, OFM, povodom 70. Godine života, KS, Zagreb, 2014., 559-570.

7. Duhovno vodstvo u Bibliji i tradiciji, u: Josip BLAŽEVIĆ (ur.), „Habere Sipirutm Domini“. Zbornik radova trajnog odgoja i izobrazbe u Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca od 2010. do 2013., Hrvatska provincij sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Zagreb, 2014., 237-248.